" /> 
Rasadnik CULJAK
SORTE
Komiški veliki
Meduna
Puljiški
Šipanski

Rogač

Sinonim:Kruh Sv. Ivana
Engleski naziv:St. John`s bread-tree, carob
Latinski naziv:Ceratonia siliqua L.

Rogač je zimzelena biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae), čija je pradomovina područje Mediterana. Poznata je od pradavnih vremena, a cijenjena je zbog svojih plodova. Poznata je još i pod nazivom "Kruh svetog Ivana", jer se po predaji Ivan Krstitelj njom hranio dok je živio u divljini.Samo stablo je vrlo razgranato, širokog debla, grube smeđe kore, krošnja je gusta s brojnim listovima. Plod je u obliku mahune s mesnatim vanjskim dijelom i tvrdim sjemenkama smještenima unutar tzv. mahune. Stablo može narasti i preko 10 metara. Ima dubok i jak korijen. Rogač uspijeva na toploj mediteranskoj klimi, iako ne podnosi dobro preveliku količinu vode. Pradomovina mu je područje Mediterana, a danas je rašren i u područjima Južne Amerike.

Uzgoj

Rogač se može uzgajati na različite načine, intenzivno u gustom sklopu ili kao pojedinačno stablo u vrtu ili okućnici. Nema velikih zahtjeva, razvija se u skromnim uvjetima, na mjestima koja većini ostalih vrsta ne odgovaraju. Potrebno je uložiti minimalno truda, vremena i financija usporedbi s uzgojem nekih drugih voćaka. Uspijeva u kamenjaru, u zajednici makije ili šume, na blago nagnutim terenima, do 5% nagiba. Najviše mu odgovaraju južne i jugoistočne ekspozicije. Može rasti u zajednici sa vinovom lozom, maslinom, breskvom ili bajamom. Odgovaraju mu sušni uvjeti, korijen duboko prodire, pa može preživjeti duži sušni period, no ipak u intenzivnom uzgoju za visok i redovit prinos preporuča se navodnjavati, posebno tijekom ljeta, za normalan rast potrebno je 250-550 litara vode godišnje. Ne podnosi višak vode u tlu. Prilagodljiv je na različite tipove tala, od kamenitih do dubokih pjeskovitih, ali mu ne odgovaraju teška glinasta tla. Na plićim i kamenitijim tlima krošnja se slabije razvija i urod je manji. Tlo treba biti i dobro drenirano, rahlo i propusno, s dovoljnom količinom humusa, s pH vrijednosti u rasponu 6,2- 9,0, ne kiselije. Osrednje je otpornosti na zaslanjenost tla. Odgovaraju mu vruća i sušna ljeta, topla proljeća i blage zime, jako je osjetljiv na mraz, pogotovo u fazi cvatnje. Strada već pri -4 °C, a zrela stabla mogu podnijeti do -7 °C, ljeti podnosi i do +40 °C. U intenzivnom uzgoju sadi se u razmaku 8 x 6 ili 9 x 7 m ako su plića skeletna tla ili 10 x 10 do 12 x 10 m ako su plodnija tla. Glavnina rezidbe se obavlja u prvih nekoliko godina života. Tada se formira uzgojni oblik, najčešće vaza. Najveći trošak otpada na berbu, koja se obavlja ručno ili sa štapovima, u našem području tijekom 8. i 9. mjeseca. Kod rogača je izražena alternativna rodnost, u pravilu rađa svake druge godine. Prosječan urod jednog stabla iznosi oko 50-90 kg, a neki primjerci mogu postići i 200- 300 kg, pa i više. Nema većih problema s bolestima i štetnicima, pa je moguć i ekološki uzgoj. Od bolesti su značajne plijesan i gljivice koje mogu izazvati deformaciju mlade mahune, a od štetnika rogačev moljac, rogačeva muha, lisne uši i glodavci. Osim rezidbe, važno je provesti i gnojidbu, navodnjavanje te obradu tla.Stablo rogača je dugovječno, i više od 200 godina. Za neka stabla na otoku Visu se smatra da su starija od 2000 godina, još uvijek daju plod, a urod zna premašiti i 100 kg po stablu. Za rogač se kaže da je „najstariji stanovnik Mediterana“. Zbog njegove dugovječnosti se u narodu govorilo da je voćka koja se sadi za buduće generacije.Rogač se može koristiti i kao vjetrozaštitni pojas kod uzgoja drugih voćnih vrsta. Ipak jak vjetar može i njemu učiniti štetu. Tolerantan je na zagađeniji zrak. Sporo raste, pa se prvih nekoliko godina u međurednom prostoru mogu uzgajati neke druge kulture, npr. jednogodišnje povrtne kulture. Rogač u divljini koji se razmnožava sjemenom, u pravilu prvi rod daje između 10. i 15. godine života.

BAZA ZNANJA
DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana