Rasadnik CULJAK

Krastavac

Engleski naziv:Cucumber
Latinski naziv:Cucumis sativus
Krastavac je ekonomski najznačajnija a samim time i najzastupljenija biljna vrsta iz porodice tikvenjača (lat. Cucurbitaceae) u povrćarstvu. Mišljenja o podrijetlu krastavca su podjeljena te je tako prema nekim autorima vrsta (lat. C. sativus) podrijetlom iz tropske Afrike dok se prema de Candollu utjecajem ljudskog faktora razvio iz (lat. Cucumis hardwickii), sitnih gorkih plodova rasprostranjenih na obroncima Himalaje. Iz Egipta se proširio u Mediteranske zemlje, a u srednjem vijeku i u srednju Europu te odatle po cijelom svijetu. Krastavac je prvo povrće koje se počelo uzgajati u staklenicima krajem 19. stoljeća u Velikoj Britaniji. Najširu primjenu ima u prehrani a koristi se i u medicinske svrh te u kozmetici. Od minerala krastavac najviše sadrži kalij (67 - 200 mg/100 g), fosfor (17 - 30 mg/100 g), kalcij (10 - 25 mg/100 g), natrij (5 - 13 mg/100 g), željezo (do 1 mg/100 g) te su zastupljeni cink, mangan, bakar i selen. Nije zabilježena velika vitaminska vrijednost ali nije ni nezanemariva, u največoj količini krastavci sadrže vitamin C (2 - 14mg/100g svježe tvari ) zastupljeni su i vitamini B kompleksa te β-karoten. Krastavac ima izrazito nisku hranidbenu vrijednost (12 kcal tj. 52 kJ u 100 g svježih krastavaca). Kukurbitacin, spoj sadržan u krastavcima kod nekih ljudi izaziva teškoče u probavi pa čak i grčeve.

Uzgoj

Uvjeti za rast i razvoj krastavaca U povoljnim temperaturnim uvijetima za klijanje (25 - 35°C) te uz dovoljno vlage sijeme krastavca niknuti će za 2 do 3 dana što se može produžiti na 15 - 20 dana ukoliko je temperatura minimalna (12°C).Temperatura od 15°C potrebna je kako bi se održavao vegetativni rast biljke, dok je najbrži porast biljke pri 25 - 27°C, rast se zaustavlja na 40°C a pri temp od 0°C biljka brzo ugiba. Niske pozitivne temperature (3-10°C) nepovoljne su za usjev krastavaca i ako potraju 2 do 3 dana javljaju se znakovi oštečenja (lišće gubi turgor te žuti, prvo stariji a potom mlađi).Cvatnja započinje na oko 15°C a optimalna temperatura za oprašivanje je oko 20°C. Plodovi krastavaca uz povoljne uvijete jako brzo rastu. Rast plodova uvjetovan je i brojem istih na biljci pa ako ih je više sporije rastu, a ako se ubere jedan ili više plodova rast preostalih će se ubrzati. Plodonošenje uz povolnje uvijete na otvorenom može trajati do 90 dana a u zaštićenim prostorima se to vrijeme produžuje.Za optimalan rast krastavca potrebno je obilje vlage u tlu (70 - 100% poljskog vodnog kapaciteta) i zraku (70 - 90% relativne vlage zraka).Krastavcima najviše odgovaraju laka, propusna te prozračna tla s većim postotkom humusa. Tla koje za svoj uspješan rast i razvoj krastavac preferira su neutralna dakle optimalni pH je 7 (može ići i do pH 6,6) a ako se analizom tla (upotrebom pH metar koji daje podatke o reakciji uzorkovanog tla) ustanovi da je pH niži potrebno je obaviti kalcifikaciju i to predkulture. Za kalcifikaciju možemo koristiti CaCO3 ili CaO. Prosječna količina hidratiziranog (građevinskog) vapna iznosi od cca 4,5 t/ha (manje kisela tla) do 9,0 t/ha (jako kisela tla).Razina podzemne vode ne smije biti viša od 70 cm, a bilo bi poželjnije da je još niža, 90 – 100 cm, te da ne varira.Krastavac je biljka tople klime, osjetljiv na niske temperature, pa su prikladnija područja sa što duljim bezmraznim razdobljem. Priprema tla za krastavac U pripremi tla za sjetvu ili sadnju krastavaca treba koristiti organska gnojiva. Dobro je stajski gnoj zaorati još u jesensko - zimskoj brazdi. Pri obradi i pripremi tla za sjetvu valja izbjegavati teške tanjurače jer jako zbijaju tlo. Frezanjem zemlju usitnjavamo od praškasto do sitno zrnate strukture na dubinu 10 - 15 cm. Treba voditi računa da od frezanja do postavljanja sadnih humaka (baula) ne dođe do padalina, jer se tako usitnjenoj zemlji kvari struktura i tekstura, tj. dolazi do sabijanja tla pa je onemogućena izrada sadnih humaka tj. gredica. Sjetva sjemena ili sadnja presadnica krastavaca na pripremljene gredice uvijek ima prednost ispred ravnih površina jer se tlo se na gredicama brže zagrijava i mnogo je povoljnija prozračnost cijelog sjetvenog sloja.Na velikim proizvodnim površinama sadni humci izrađuju se pomoću specijalnog stroja za izradu humaka (baulator). Na parceli se trebaju napraviti izmjere da bi gredica bila što ravnija, posebno prva u nizu jer se svaka slijedeće gredica naslanja na nju. Visina gredice trebala bi biti između 15 - 25 cm, a širina gredice ovisi o vrsti PVC folije koju ćemo koristiti. Za jenorednu foliju, čija je širina 120 cm a razmak između rupa 20 cm, širina vrha gredice trebala bi biti od 30 do 50 cm. Za dvorednu foliju, čija je širina 130 cm a razmak između rupa 30 cm, širina vrha gredice trebala bi biti od 40 do 60 cm. Postavljanje cijevi za navodnjavanje kap po kap vrši se prilikom izrade gredica, a prije polaganja PE folije i to automatski. Baulator na sebi ima nosače za kolutove cijevi za navodnjavanje. Cijevi za navodnjavanje se spajaju na glavni vod (okiten) pomoću spojnica sa ventilom, s jedne strane gredice. Na drugom kraju radi se čvor kako bi spriječili istjecanje vode. Primjena polietilenske (PE) folije kao malča u povrćarstvu ima monogostruke prednosti pa tako i pri uzgoju krastavaca. Najveću primjenu imaju crne ali uz njih koriste se još i prozirne (transparentne) i bijele (s jedne strane su bijele a s druge crne). Dok manju primjrnu imaju PE folije drugih boja (smeđa, žuta, srebrna, zelen). Prednosti korištenja PE folija Ranija berba – povišena temperatura tla pokrivenog PEfolijom uzrokuje intenzivniji rast i razvoj uzgajane kulture i raniju berbu. Primjena crnog pokrivača može rezultirati ranijom berbom za 7 do 14 dana, a primjena trans parentnog do 21 dan.Smanjena evaporacija – ispod pokrivača je evaporacija smanjena. Rezultat smanjene evaporacije je viša i ujednačenija vlažnost tla u odnosu na nepokriveno tlo. Iako se pokrivanjem tla čuva vlažnost, za uspješan uzgoj neophodno je ispod folije postaviti cijevi za natapanje kapanjem.Onemogućen rast korova – pri primjeni crnog ili crno - bijelog pokrivača onemogućen je kontakt sunčeve svjetlosti i tla što sprečava rast i razvoj korova ispod pokrivača. Ispod transparentnog pokrivača korovi niknu, ali visoka temperatura ispod folije priječi njihov daljnji razvoj.Smanjeno ispiranje hranjiva – budući da se ispod pokrivača najčešće primjenjuje sustav natapanja kapanjem, kojim je moguće provesti i prihranu (fertirigaciju) potrebne količine hranjiva se dodaju u blizinu korijenovog sustava. Na taj način je smanjeno ispiranje hranjiva u dublje slojeve tla i podzemne vode intenzivnim natapanjem ili oborinama. Smanjeno zbijanje tla i stvaranje pokorice – tlo ispod folije ostaje rahlo i prozračno. Razlog tome je što se za prolaz koriste samo prostori između traka folije, a jače oborine ne narušavaju strukturu tla. Korijen ima dovoljno kisika za rast i razvoj, a u takvom tlu je i zadovoljavajuća mikrobiološka aktivnost.Čistiji i zdraviji proizvod – proizvod pokrivanog usjeva je čistiji i manje podložan napadu biljnih štetočina jer nema kontakta s tlom. Ako površina nije pokrivana, plodovi (npr. krastavci kornišoni, jagode) se razvijaju na tlu, što pogoduje razvoju bolesti. Pri intenzivnim oborinama čestice tla dospijevaju na biljke ili plodove, što također smanjuje kvalitetu.Intenzivniji rast – folija za pokrivanje gotovo je nepropusna za ugljični dioksid koji je neophodan za fotosintezu. Kako se razina ugljičnog dioksida diže ispod nepropusnog pokrivača, on izlazi kroz otvore u kojima su posađene biljke i pri kontaktu s listovima povoljno djeluje na intenzitet fotosinteze.Nedostatak korištenja PE folije je njihovo uklanjanje i zbrinajvanje te veće početno ulaganje. Uzgoj krastavaca na otvorenom Krastavci se mogu uzgajati direktnom sjetvom na za to predviđenoj površni ili pak se uzgajaju iz presadnica. Krastavac je osletljiv čak i na niske pozitivne temperature pa se iz tog razloga direktna sjetva može obaviti tek kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva i tek nakon što se tlo zagrije na temperaturu od 17 do 18°C. Sjeme u takvim uvijetima niće za 8 - 10 dana a ako su temperature niže produžuje se razdoblje do nicanja a samim time i povečava opasnost od propadanja sjemena usljed napada saprofitskih mikroorganizama te glodavaca koji se hrane sjemenjem. U kontinentalnom području mogu se sijati sve do sredine srpnja (kao drugu usjev) ali se time znatno smanjuje trajanje pldonošenja tj. prinos.Ručna sjetva obavlja se u kućice u koje se polažu 3 - 4 sjemenke. Razmak kućica u redu je 30 - 60 cm dok je razmak između redova 100 - 150 cm. Razmak sjetve ovisi o bujnosti kultivara i o vremenu sjetve pa se tako pri kasnijoj sjetvo koristi manji razmak redova i kućica. Pri sjetvi sijaćicom na jedan metar sije se 10 - 15 klijavih sjemenki te se na taj način postiže sklop od 30 do 100 tisuća biljaka po hektaru uz utrošak sjemena od 1,2 - 3,5 kg/ha. Unapređenjem tehnologije uzgoja presadnica u kotejnerima direktnom sjetva sve se više napušta.U oba slučaja (direktna sjetva, i uzgoj iz presadnica) krastavci se mogu uzgajati uz potporanj. U manjim vrtovima kao potpora mogu poslužiti grane u novije vrijeme najčešće se primjenjuje plastična mreža velikih otvora, širine 120 cm. Postavljanjem potpore krastavcima se omogučava rast u vertikalu uz potporanj a na taj način olakšava se berba jer je većina plodova nadohavt ruke (nepotrebno je brati u pognutom položaju) a i kvalitetnija je primjena pesticida . Većina nadzemne mase ne leži na tlu pa je veća prozračnost između biljaka što smanjuje pojavu povoljnih uvijeta za razvoj bolesti kojima pogoduje visoka relativna vlaga zraka.Isto tako kod oba načina uzgoja preporučuje se postavljanje crne polietilenske folije kao malč koja ima višestruku prednost. Ispod crne folije tlo se brže zagrijava te na taj način omogučava brže nicanje sjemena kod direktne sjetve ili pak brže ukorijenjavanje i brži porast presadnica. Ispod folije onemogučeno je nicanje korova koji ionako predstavljaju problem jer u Republici Hrvatskoj nije registriran ni jedan herbicid za primjenu u krastavcima. Korovi u međurednom prostoru pak se mogu lako uništiti mehanički ako se krastavci uzgajaju uz potporanj ili pak se može primijeniti neki totalni herbicid ali uz dobru zaštitu krastavaca kako nebi došli u kontakt s herbicidom. Prednost folije kao malča je i ta što čuva vlagu i strukturu tla te plodovi ostaju čisti od zemlje. Uzgoj krastavaca u zaštićenom prostoru Ovaj način uzgoja ne razlikuje se puno od uzgoja na otvorenom. U zaštićenim prostorima prakticira se uzgoj iz presadnica, primjena plastične mreže kao potpore te primjena crne polietilenske folije ispod koje se postavljaju cijevi za navodnjavanje sistemom 'kap po kap'. Prednost u odnosu na uzgoj na otvorenom je u pomicanju rokova sadnje na ranije datume što produžava vrijeme plodonošenja, povečava prinos a i omogučava berbu u vansezonskim rokovima što opravdava ekonomsku isplativost zaštićenih prostora. U zaštićene prostore ubrajaju se plastenici i staklenici. Karakteristika zaštičenih prostora je da omogučuju povoljne mikroklimatske uvijeteza uzgoj krastavaca i njhovo održavanje na određenoj konstanti tokom cijelog perioda uzgoja neovisno o vanjskim atmosferskim uvijetima. Održavanje mikroklimatskih uvijeta konstantim postiže se zagrijavanjem (ako je uvedem sustav za zagrijavanje) ili pak samo zatvaranjem svih otvora zaštičenog prostora što ovisi o vanjskom stupnju hladnoće a isto tako u vrućim danima omogućeno je provjetravanje i ventilacija prostora. Sadnja krastavaca obavlja se pri temeraturi tla od 18°C. Najpovoljnija temperatura zraka za rast i razvoj krastavaca je 21 - 24°C a pri temperaturi višoj od 27°C potrebno je zračiti. Noćna temeratura treba se održavat na oko 19°C te je poželjno da razlika između dnevene i noćne temperature bute 4 - 5°C. Kako bi imali uvid u mikroklimatske uvijete i omogućili njihovo održavanje na konstanti poželjno je u zaštićene prostore ugraditi klimatske stanice sa koje nam daju podatke o trenutnoj temperaturi zraka, relativnoj vlagi zraka, intezitetu sunčeve svjetlosti, koncentarciji CO2. Čimbenici koji utječu na izbor zaštićenog prostora: predviđena veličina površine za uzgoj kulture, biljne vrste koje će se proizvoditi (utječe na visinu stakleni ka/plastenika), investicijske mogućnosti, tip podloge, trajanje proizvodne sezone, b,z ili sa grijanja. planirani dalji razvoj odnosno proširenje objekta i drugo. Vrste zaštićenih prostora: A- niski tunel, B- visoki tunel, C- plastenik, D-jednolađni staklenik (plastenik), E- višelađni plastenik, F- višelađni staklenik (plastenik), G-Venlo staklenik. TIP A Niski tunel, predstavlja rješenje koje se najčešće izvodi u samogradnji, ne primjenjuje se zagrijavanje, a koristi se za proizvodnju presadnica i uzgoj u predsezoni. Jednostavne je konstrukcije i bez dodatnih uređaja. Uzgoj krastavaca u njima nije mogući. TIP B Visoki tunel, plastenik. Često se, kao jednostavno rešenje, zbog niže cijene, koristi za proizvodnju na manjim površinama. Najčešće je to za predsezonsku proizvodnju, bez zagrijavanja.Ventilacija se obično izvodi samo kao pasivna, otvaranjem vrata i bočnih stranica. Moguć uzgoj krastacvaca. TIP C Tipičan jednolađni plastenik sa kružnim krovom. Kao pokrivka se najčešće koristi PE folija (polietilenska). Nekada se za vertikalne stranice koriste paneli polikarbonata. Izvodi se i sa takozvanim gotskim krovom, koji ima lučni profil sa vrhom na sredini. Ovakva konstrukcija primenjuje se u područjima sa puno snijega, jer niz takav krov snijeg lakše klizi. Ventilacija se omogučava kroz otvore na vertikalnim stranicama, a primjenjuje se i ventilator. Predviđen je i za ugradnju sistema za grejanje, pa je u njemu moguć uzgoj tokom cijele ili skoro cijele godine. Pogodan za uzgoj krastavaca. TIP D Ovo je tipična konstrukcija kod koje se za pokrivku primenjuje staklo ili drugi nesavitljivi pokrovni materijali, ali može se koristiti i folija. Može se koristiti za konstantnu proizvodnju tokom cijele godine. Ventilacija može da bude prirodna, pumjetna (ventilator) i kombinirana. Pogodan je za ugradnju svih instalacija. TIP E Sličan je tipu C, s tim što je međusobno povezano više jednolađnih u jednu celinu. Dakle, primenjuje se za veće površine. TIP F Ovo je konstrukcija kod koje je povezano više staklenika (plastenika) tipa D. Kao i u prethodnom slučaju lađe mogu stvarati zajedničku cjelinu, ili mogu biti odvojene zidom koji se izrađuje od materijala za pokrivku. Ako su lađe odvojeni moguće je različito opremanje i sprovođenje proizvodnje u različitim sezonama. Tako, na primer, u jednom djelu može se sprovoditi cijelogodišnja proizvodnja, pa ima odgovarajuće grijanje, dok se u drugom djelu ostvaruje predsezonska. Ali se mora uzeti u obzir i činjenica da je sa takvim rešenjem potrebna posebna kontrola za svaki dio. Krovovi mogu biti sa središnjom provodnicom i kosim simetričnim stranicama, a primjenjuju se i oni sa samo jednim nagibom po lađi (druga strana je vertikalna). TIP G Ovaj tip staklenika/plastenika dobio je naziv po gradu u Holandiji Venlo. Za razliku od prethodnog tipa, po jednoj lađi može da ima i dvije centralne provodnice. Stranice krovnog djela mogu da se otvaraju zaokretanjem oko osovine na dnu međureda, pa čak da zauzmu i veritkalni položaj, čime se znatno poboljšava prirodna ventilacija. Jednolađni staklenici/plastenici namenjeni su za manje površine, do 400 m2 (8 x 50 m), rijeđe do 500 m2 . Ukoliko bi dimenzije bile veće javili bi se problemi sa ramskom konstrukcijom, postavljanjem pokrivke, ostvarenjem ventilacije, navodnjavanja i drugo. Za uzgoj na većim površinama koriste se višelađni staklenici/plastenici. Na taj način se smanjuju gubici, štedi na prostoru, na konstrukciji i pokrivci. Također je i jeftniji te pouzdaniji sistem kontrole i upravljanja. Plodored za krastavce Krastavac ne voli vjetrovite položaje, pa ih je poželjno izbjegavati ili pak se između redova krastavaca mogu posijati po dva - tri reda kukuruza.Na istoj površini krastavci se mogu uzgajati tek nakon 3 do 4 godine a predkultura im ne smije biti ni jedna kultura iz porodice (lat. Cucurbitaceae) te krumpir, rajčica (napadaju ih isti virusi), kupusnjače i kukuruz (može doći do oštečenja zbog eventualno zaostalog herbicida). Predkultura im mogu biti žitarice, mahunarke, lukovi, salata, špinat, korabica i drugo povrće. Gnojidba krastavaca Primjena organskog gnojiva na parcelama namjenjenim za uzgoj krastavaca poželjna je jer se uz osiguravanje hraniva na taj način tlu osigurava i povoljna mrvičasta strukutura te optimalan kapacitet za zrak i vodu. U tlo se dodaje 25 - 50 t/ha stajskog gnoja. Količina mineralnih gnojiva koja se unosi u tlo unosi u fazi obrade ovisi o načinu uzgoja te o očekivanom prinosu. Za Prinos od 10 t krastavci utroše 50 kg N, 16 kg P2O5, 55 kg K2O i 10 kg MgO. Kod pripreme tla za sjetvu ili sadnju dodaje se: 400 kg/ha NPK 5 - 20 - 30 + 26 SO3 ili 500 kg/ha NPK 7 - 14 - 21 + 2 MgO + 18 SO3 te 200 kg/ha Uree 46 % N.Poslije svake druge ili treće berbe krastavci se prihranjuju folijarno i to 0,5 % - tna otopina Uree 46 % N dok su listovi još mladi, a 1 % - tna otpina Uree 46 % N kada je list potpuno razvijen. Može se prihranjivati Fertinom P za povrće u koncentraciji 1 - 2 %, broj tretiranja barem 2 - 3 puta u razmacima prskanja 10 - 14 dana.Potrebnu količinu fosfornih, kalijevih i magnezijevih gnojiva potrebno je dodati u pripremi tla za sjetvu/sadnju, dok je potrebnu količinu dušičnih gnojiva potrebno podijeliti tijekom vegetacijskog ciklusa (ukupnu količinu dušičnih gnojiva podijeliti na tjedne porcije). Gnojiva se mogu dodavati i kroz sustav natapanja. Rezidba krastavca Dugu i kvalitetnu berbu možemo osigurati neprestanim obnavljanjem biljke što se kod krastavca postiže pravovremenom i učestalom rezidbom vriježa, skidanjem suvišnih listova i loših plodova. Većina uzgajivača krastavca u plastenicima koristi bezsjemene kultivare ženskog tipa (partenokarpni i ginoecijski hibridi). Oni su velikih listova, imaju snažan vegetativni porast i visoku rodnost. Krastavac raste neograničeno i stvara cvjetove u pazušcu lista. Ukoliko pustimo da biljka krastavca slobodno raste, ona će stvarati previše plodova u isto vrijeme. Oni se neće moći ishraniti, dio plodova će otpasti, bit će puno deformiranih i loše obojenih plodova. Zato pristupamo rezidbi i ovdje vrijedi pravilo "više reži, više i bolje ćeš brati". Način rezidbe ovisi o tipu kultivara i stanju biljke. Postoje 2 tipa rezidbe koji se razlikuju po načinu vođenja glavne vriježe: rez sistemom kišobrana i rez sistemom „brajdi“. Za oba načina je zajedničko skidanje bočnih vriježa i cvjetova do visine 50 - 70 cm za ubrzani porast biljke, raniju i uspješniju berbu. Rez sistemom kišobrana Glavnu vriježu vodimo i omatamo oko konopca. Kad glavna vriježa preraste žicu, vrh joj režemo i pričvrstimo na žicu da težina plodova ne sklizne dolje. Bočne vriježe koje se do tada pojavljuju skidamo. Dvije bočne vriježe blizu vrha biljke pustimo i prebacimo preko žice da vise. One počinju rasti dolje sa svake strane po jedna i zamjenjuju glavnu vriježu. Na bočnim vriježama I reda ostavljamo prve dvije vriježe II reda. Svaki od vrhova biljke pustimo 50 cm od tla i otkinemo im vrh. Nakon berbe na prvoj vriježi II reda ta se vriježa reže i ostavlja prostora za brži razvoj ostalih. Na svim vriježama se ostavlja 1 list sa 1 plodom. Rez sistemom "brajdi" Krastavac uzgajamo na mreži pričvršćenoj na žicu i provlačimo vriježe. Glavna vriježa vodi se dok ne preraste žicu i otkida joj se vrh. Tada njezinu ulogu preuzima najbliža bočna vriježa. Ukoliko se na glavnoj vriježi stvara premalo bočnih vriježa, pristupa se ranijem rezanju vrha biljke. Sve bočne vriježe i cvjetove na 50 - 70 cm visine skidamo. Slijedećih 50 - 70 cm pustimo bočne vriježe da razviju 1 list sa po 1plodom i režemo. Do visine žice pustimo bočne grane da razviju 2 lista sa 1 plodom i režemo. Postranu vriježu na vrhu prebacujemo preko žice i režemo je na 3 lista sa po 1 plodom. Daljnji postupak rezidbe bočnih vriježa je isti kao kod glavne vriježe. Navodnjavanje krastavca Zbog velikih listova koje razvija, krastavac ima veliku transpiracijsku površinu preko koje tokom sunčanih i vrućih dana gubi veću količinu vlage, koju ionako površinski korijen ne može nadomjestiti iz zaliha vode u dubljim slojevima tla. Zbog velikih listova koje razvija krastavac ima veliku transpiracijsku površinu preko koje tokom sunčanih i vrućih dana gubi veču količinu vlage,koju ionako pvršinski korijen ne može nadomjestiti iz zaliha vode u dubljim slojevima tla. Navodnjavati se može u brazde, kišenjem ali je narasprostranjeniji i njabolji sistem navodnjavanja kapanjem (postavljanje cijevi za navodnjavanje ispod folije). Navodnjavane ″kap po kap″ Na taj način omogućava se navodnjavanje u bilo koje doba dana jer ne može doći do šoka usljed primjene hladne vode na vruće biljne dijelove .Izbjegavanjem vlaženja lišća izbjegava se i stvaranje povoljnih uvijeta za razvoj gljivičnih bolesti. Sustav ne radi pod velikim pritiskom pa je ujedno i narušavanje mrvičaste strukture tla povoljne za rast krastavaca smanjeno na minimum. Zbog manjeg radnog tlaka (0,3 - 1,5 bara) manji je i utošak energije. Lokalizirani dotok vode smanjuje navodnjavanu površinu pa su i gubici vode evaporacijom ili ispiranjem manji (štednja vode). Prednost navodnjavanja kap po kap je i u mogućnosti fertirigacije tj. primjeni tekućih gnojiva istovremeno s navodnjavanjem. Jedan od najznačajnijih problema navodnjavanja kapanjem je začepljenje kapaljki, bilo mehaničko ili kemijsko. Začepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoćom vode za navodnjavanje, te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim čimbenicima. Filterima se može spriječiti mehaničko začepljenje kapaljki. Kemijsko začepljenje se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili unutar kapaljke. Uređaj za kapanje sastoji se od pogonskog dijela s glavom sustava, filterskog uređaja, glavnog cjevovoda, lateralnih ili razvodnih cijevi i kapaljki. Uređaj kapanja karakterizira kapaljka kao mjesto na kojem se reducira radni tlak iz cijevi i u obliku kapljice ispušta vodu na ili u tlo. Ovaj način navodnjavanja ima dva sustava: površinsko i podpovršinsko navodnjavanje. Kod površinskog navodnjavanja cijevi i kapaljke postavljene su iznad tla ili na površini tla, a kod potpovršinskog navodnjavanja one su ukopane u tlo. Pri uzgoju krastavaca cjevi za navodnjavanje gotovo se uvijek postavljaju na površinu tla ali ispod polietilenske folije ako se ona primjenjuje. Pravilno doziranje vode vrlo je značajno u praksi navodnjavanja. Postoje dva osnovna elementa pri doziranju vode, a to su: obrok navodnjavanja i trenutak početka navoddnjavanja. Obrok navodnjavanja je količina vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem (m3/ha ili u mm). Obrokom treba navlažiti tlo do poljskog vodnog kapaciteta što znači da obrok navodnjavanja ovisi o vrsti tla. Za određivanje obroka navodnjavanjem potrebno je poznavati vlažnost tla prije navodnjavanja te vodn asvojstva tla. Razlika između poljskog vodnog kapaciteta i trenutačnog sadržaj vode u tlu predstavlja obrok navodnjavanja. Trenutak početka navodnjavanja prestavlja točno oređeni trenutak dodavanja obroka navodnjavanja, što je jedan od uvijeta za uspješno i racionalno navodnjavanje. Ako se trenutak navodnjavanja određuje ″od oka″ navodnjavanje je neracionalno, a može biti i štetno. Za uzgoj krastavaca potrebno je navodnjavanjem održavati vlagu tla na 80% poljskog vodnog kapaciteta. Temperatura vode za navodnjavanje nebi smijela biti niža od 18°C. Kako bi se ostvario povoljan trenutak početka navodnjavanja i odredio obrok navodnjavanja te time omogućila rentabilna i racionalna potrošnja vode potrebno je koristiti mjerače vlage u tlu. Berba krastavaca Krastavci se beru u tehnološkoj zrelost, a ona se definira prema namjeni. Krastavci za potrošnju u svježem stanju, salatni krastavci, zdrave su zelene boje, pravilnog valjkastog oblika i krupnoće koja odgovara kultivaru. Bitno je da je plod u tehnološkoj zriobi mlad tj. da su sjemenke jop sasvim mekane i sočne. Od zametanja do tehnološke zriobe poterbno je 2 - 3 tjedna. U početku plodonošinja najčešće se beru jednom tjedno dok se u kasnijoj fazi beru 2 puta tjedno. Beru se ručno, nožem ili škarama sa kratkno stapkom. Redovita berba vrlo je važna a uklanjati se moraju i netržni plodovi (oštećeni i deformirani) jer oni ometaju i smanjuju cvatnju, zametanje i rast budućih plodova. Prinos salatnih krastavaca može biti 30 - 50 t/ha. Ovisno o kultivaru, tehnologiji uzgoja i razdoblju berbe. Krastavci za preradu mariniranje, konzervni, beru se još mladi i što je plod mlađi postiže višu cijenu. Prerađivačka industrija preuzima krastavce klasirane po dužini ili promjeru oisno o ome klasira li se ručno ili mehanizirano. Industrija najviše traži plodove I. i II. klase što ograničava udio III. klase . Da bi se to postiglo brastavci se beru 3. puta tjedno a neki ih proizvođači beru svaki dan. Ručna berba zahtijeva mnogo rada pa troškovi berbe sudjeliju s oko 70% u ukupnim troškovima proizvodnje. Moguća je i mehanizirana berba krastavaca koja je jednokratna jer se prolaskom kombajna uništava usjev. Iz tog razloga poželjan je sjetvom postići što gušći sklop biljaka (oko 200.000 biljaka/ha). Kombajn dnevno može ubrati 2 - 4 ha te se ovaj tip berbe stoga primjenjuje samo na velikim pvršinama i samo za berbu konzervnih krastavaca. Za uspješnu mehaniziranu berbu tlo mora biti lagano i propusno jer kombajn dobro radi samo na suhom tlu. Parcele moraju biti duge bez deprsija te čiste od trajnih korova. Usjev mora biti jednoličan. Krastavci se mehanizirano beru na početku plodonošenja a vrijeme berbe određuje se na osnovu ručne berbe nekoliko test parcela. Kad oko 10 % plodova na parceli prijeđe veličinu III. klase može se krenut s mehaniziranom berbom. Kombajn reže biljku pri zemlji a plodove odvaja od stabljike sustavom valjaka. Prosječni prinos tržnih plodova krastavaca za konzumiranje je oko 35 t/ha. Krastavce je moguće skladištiti oko 2 tjedna na temperaturi od 13°C i pri relativnoj vlagi zraka od 95%. Ako budu u uvjetima nižih temperatura (10°C) duže od 2 dana oni počinjiu žutjeti a površina im postaje vodenasta te se na nju naseljuju saprofitski mikroorganizmi.
BAZA ZNANJA
DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana