Rasadnik CULJAK
SORTE
Bangor
Monanta
Mokum
Laguna
Nevis
Newhall
Niagara
Napoli
Naval
Bosanski lonac
Sarajevski sahan
Bamija

Mrkva

Sinonim:merlin, koren, žuta repa, mrkvač
Engleski naziv:Carrot
Latinski naziv:Daucus carota
Mrkva je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki.Sirova mrkva izvrsna je zdrava grickalica, a možete ju kombinirati i s dipom na bazi jogurta.Mrkva se po prvi put spominje u pisanim dokumentima u staroj Grčkoj, prije 2500 godina. Njezin latinski naziv, Daucus, potječe od grčkog "daio" (''gorjeti''), zbog njezina stimulativnog djelovanja koje je osobito sadržano u sjemenju.Davni predak današnje mrkve uzgajao se prije više od 1000 godina na području centralne Azije i Bliskog Istoka. Tadašnja mrkva nije nimalo sličila današnjoj, osobito zato jer joj je boja korijena bila ljubičasta. U doba stare Grčke, u Afganistanu se pojavila mrkva žutog korijena, koja se dalje uzgojem razvijala u prve oblike mrkve kakvu danas poznajemo. Obje sorte su se proširile Mediteranom i koristile u medicinske svrhe kod starih Grka i Rimljana. Hipokrat ju je još 430. godine prije Krista koristio u svojim receptima.Prema kuharskoj knjizi Apiciusa (4. stoljeće prije Krista), Rimljani su jeli u vodi oparenu mrkvu sa solju, octom i uljem, ili mrkvu oparenu u ulju s rimskim kuminom. Sve do renensanse, mrkva nije bila osobito popularna. Vjerojatno je razlog bio taj što su prve sorte imale korijen vrlo tvrde i vlaknaste strukture. Početkom 17. stoljeća agronomi su uzgajali nekoliko sorti mrkve, te su uspjeli dobiti mrkvu narančasta korijena i mnogo ukusnije arome od svojih prethodnika. Europljani većinom uzgajaju ovu sortu, dok je u južnoj Aziji i sjevernoj Africi popularnija ona ljubičasta korijena. Zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti, mrkva je bila i prvo povrće koje je, početkom 19. stoljeća, konzervirano. Danas ova biljka ima mesnati, debeli korijen intenzivne narančaste boje i zelene, peraste nadzemne listove. Korijen ima slatkastu hrskavu teksturu, dok su listovi gorki. Pradomovinom mrkve smatra se upravo Europa, u kojoj ona i danas obilno raste kao divlja biljka. Od davnog pretka malog korijena, crvene, žute ili ljubičaste boje, uzgojem se danas razvilo preko 100 sorti, koje se razlikuju bojom i veličinom. Najbliži srodnici su joj pastrnjak, koromač, kumin i kopar.U Starom vijeku mrkva je bila korištena kao ljekovita biljka, i najčešće se koristio vretenasto zadebljenje vrsta koje su bile crvene ili žućkaste boje: ovi korijeni sadržavaju znatne količine vitamina A, B, i C te raznih minerala. Mrkve još sadrže: alkaloide, eterična ulja, masna ulja, organske kiseline. Listovi mrkve sadrže manita, daucina, eterična ulja i pirolidina. Ovo povrće osnažuje psihu, sprječava bolesti srca, karcinom, makularnu degeneraciju i pomaže u kontroli dijabetesa.

Uzgoj

Da bi prelazak mrkve iz vegetativne u generativnu fazu bio moguć, ona u juvenilnoj fazi mora proći vernalizaciju, odnosno kroz odeređeni period niskih temperatura (1 - 10°C). Ako nakon sjetve nastupi duži period niskih temperatura može doći do neželjene prijevremene cvatnje u prvoj godini uzgoja. Korijen mrkve koji nosi cvat nije upotrebljiv za konzumaciju.Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 3 - 4°C, u takvim uvijetima od sjetve do nicanja mrkve proči će 3 ili više tjedana. Sporom klijanju pridonosi i nedostatak vlage te kisika u sjetvenom sloju.Uz optimalnu temperaturu od 20°C te optimalnu vlažnost sjetvenog sloja sjeme počinje klijati za oko 10 dana.Mlade biljčice nakon nicanja mogu podnjeti temperature do -4°C dok one nešto razvijenije biljke podnose i niže temperature.Uz optimalnu temperaturu od 18°C i umjerenu opskrbljenost tla vodom razvijaju se pravilni korijeni bogatiji asimilatima i karotenom (dobra obojenost).Temperature oko 30°C usporavaju rast korijena te je on tanak i vlaknast. Za pravilan rast korijena potrebno je umjerenu vlažnost tla održavati konstantnom jer uz duža sušna razdoblja razvija se kraći korijen nepravilnog oblika, dok prekomjerna vlažnost (stagniranje vode koje uzrokuje pomanjkanje kisika u tlu) za kratko vrijeme može uništiti usjev.Laka tla, kao što je pjeskovita ilovača, bez skeleta te tla neutralne do blago kisele reakcije su tla koje mrkva preferira kako bi razvila jednolično i pravilno zadebljalo korjenje. U obzir dolaze i nešto teža tla ali samo ako imaju dovoljno humusne tvari i ako su stabilne strukture. Osnovna jesenska obrada tla oranjem vrši se na dubinu od oko 25 - 30 cm. U jesenskoj obradi zaorava se prezreli stajski gnoj. Ako se planira kasnija sjetva (za jesensku i zimsku potrošnju) moguća je i proljetna obrada tla.Obrada tla za mrkvu ovisi o predkulturi, a obavlja se ljetnim plitkim oranjem iza kultura koje rano napuštaju tlo, te oranjem tijekom jeseni, odnosno jednim dubokim jesenskim oranjem iza predkultura koje tlo napuštaju tijekom jeseni.Dopunska obrada trebala bi osigurati rahli površinski sloj kako bi nicanje sjemena bilo jednolično. Istovremenim nicanjem osiguravamo jednako dugi razvoj svih biljaka.Mrkva je kultura koja se isključivo uzgaja na otvorenom, iako je moguć uzgoj u zaštićenim prostorima. Mrkva uzgojena u zaštićenom prostoru može se brati već u travnju kad postiže visoku cijenu prodavana kao „mlada“ na vezice.Nakon berbe rane mrkve koja u prosjeku traje oko 20 - ak dana obično se sade rajčica, paprika ili krastavci koji sađeni sredinom svibnja daju plodove prije glavne sezone pa u kombinaciji s mrkvom opravdavaju ekonomsku isplativost zaštićenog prostora. Mrkva je dobra predkultura jer tlo iza nje ostaje rahlo.U zaštićeni prostor mrkva se može sijati u veljači. Za što ranije nicanje trba vodit računa da sjetveni sloj bude vlažan a nicanje će se ubrzati ako se posijane gredice prekrije perforiranom PE folijom a u večini slučajeva se to čini netkanim paučinastim materijalom, lutrasil folijom (tzv. „agril“ folijom). Prekrivanjem nekim od ovih materijala postiže se temperatura viša za 2 - 3°C u sjetvenoj zoni a istodobno se čuva vlaga te struktura tla. Pospješenim nicanjem i brba se pomiče na ranije rokove (10 - 14 dana). Primjena lutrasil folije omogućuje povoljne mikroklimatske prilike za biljke, jer propušta svjetlo (80 - 94 %), vodu, kišu i zrak, a zadržava prašinu i druge nečistoće. Sprječava i negativno djelovanje vjetra na biljke i tlo te onemogućuje napad insekata i virusa. Lutrasil je UV - stabiliziran i može se koristiti dvije do tri sezone ako se pravilno održava. Osim toga, vrlo je elastičan tako da se njime lako rukuje, a postavlja se lako i jednostavno.Pritisak lutrasil folije na biljke može se usporediti s pritiskom kapi vode, tako da se folija neposredno postavlja preko usjeva, bez nosača i zatezanja, samo se učvrsti na krajevima kako je ne bi podigao i otpuhao vjetar. Tlo se ispod folije brže zagrijava a noću sporije hladi, tako da su i temperaturna kolebanja manja. Kapljice vode zbog zalijevanja ili kipe polako prolaze kroz pore i ravnomjerno padaju na biljke i zemlju. Zbog toga se ne stvara pokorica, jer se tlo postupno suši. Zračna vlaga polako isparava tako da se ne stvara kondenzacija, a temperatura ispod folije povećava se i do 5 °C. Folija ubrzava proizvodnju povrća za 10 do 30 dana.Kod uzgoja mrkve na otvorenom najviše se pažnje posvećuje navodnjavanju te zaštiti od korova, bolesti i štetnika.Gnojidba zrelim stajskim gnojem u jesenskoj osnovnoj obradi tla je poželjna jer se tako uz osnovna hraniva osigurava i povoljna struktura tla. Međutim ne smije se gnojiti nezrelim stajskim gnojem zbog nerazgrađene organske tvari (slama) koja doprinosi nepravilnom rastu (grananju) zadebljalog korijena, a može i pospješiti napad mrkvine muhe.Mineralna gnojidba se vrši na osnovu analize tla a prema planiranom prinosu, okvirno prije sjetve se dodaje 800 kg/ha NPK 7 - 20 - 30 + Fe + Zn plus 200 kg/ha Uree 46 % N.U vegetaciji se prihranjuje sa KAN - om u količini od 300 kg/ha. Ravnomjerna opskrba vodom tokom vegetacije ima značajan utjecaj na uspješan uzgoj mrkve. U fazi nicanja treba osigurati optimalnu vlagu u sjetvenom sloju tla jer je u suprotnom nicanje otežano i neujednačeno. Početak faze zadebljanja korijena kritična je u pogledu potrebe za vodom, stoga treba osigurat dovoljnu količinu vlage u tlu u to vrijeme, ovisno o kultivaru ta faza nastupa 50 - 70 dana nakon sjetve. Ako se vlaga ne osigura oborinama potrebno je navodnjavanje (20-30 mm).U fazi maksimalnog porasta zadebljalog korijena (80 - 100 dana nakon sjetve) ono može pucati ako je navodnjavanje pre obilno.Mrkva se navodnjava kišenjem.Ovom metodom navodnjavanja voda se raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Prednosti navodnjavanja kišenjem: mogućnost upotrebe u različitim topografskim uvjetima, pripremni radovi na zemljištu su nepotrebni ili minimalni, ne zauzima obradivu površinu, ne smanjuje korištenje mehanizacije, mogućnost ekonomičnog korištenja raspoložive vode zbog točnog doziranja, tlo je manje izloženo pogoršanju fizikalnih svojstava,mogućnost navodnjavanja tek zasijanih polja i mladih nasada, mogućnost primjene fertirigacije.Pri navodnjavanju kišenjem uređaj sistema zahvaća vodu iz izvora, zatim je tlači kroz cijevi i na kraju je preko rasprskivača, u obliku prirodne kiše, raspodjeljuje po površini koju navodnjava.Sistem navodnjavanja može biti prenosiv, polustabilan i stabilan.U prenosivom sistemu svi dijelovi su prenosivi, a cijevi se spajaju brzopriključnim spojkama.Polustabilni sistem ima stabilni uređaj za zahvaćanje vode i glavni cjevovod, dok su kišna krila i rasprskivači prenosivi. Glavni cjevovod je najčešće postavljen u tlu, tako da na površinu tla izlaze samo hidranti na koje se spajaju kišna krila. stabilni sistem ima sve dijelove stabilne. Rasprskivači se priključuju na cijevnu mrežu koja je najčešće postavljena u tlu. Svaki sistem navodnjavanja kišenjem se sastoji od vodozahvata, mreže cijevi, rasprskivača i armature. Vodozahvat može biti gravitacijski ili primjenom pumpnog agregata. U vodozahvatu pumpnim agregatom, voda se usisava iz izvora i tlači potrebnim tlakom kroz mrežu cijevi do rasprskivača. Pumpni agregat se sastoji od pogonskog motora i pumpe, najviše se koriste centrifugalne pumpe. Neophodno je uskladiti snagu pogonskog motora sa zahtjevom pumpe.Cijevna mreža služi da se voda provodi od izvora do rasprskivača. Ova mreža sastoji se od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila. Na kišnim krilima se na određenim razmacima nalaze odvojci za spajanje rasprskivača.Rasprskivači imaju završnu ulogu u sistemu kišenja. Oni prskaju (razdjeljuju) vodu po površini tla u obliku kapljica. Budući da je njihova uloga vrlo važna, oni moraju pravilno i kvalitetno raditi. Rasprskivači se mogu razlikovati prema vodnom tlaku, dometu bacanja vode, količini izbacivanja vode, površini kišenja, intenzizetu kišenja, vrsti i broju mlaznica, načinu pogona i načinu kišenja.Za primjenu kišenja potrebno je izvršiti pravilan izbor rasprskivača. Za navodnjavanje povrćarskih kultura najpovoljnije je lagano kišenje pa će najbolji biti rasprskivači malog intenzizeta i malog dometa.Jedna od najvažnijih osobina rasprskivača jest ravnomjernost kišenja. Idealno kišenje narušava puhanje vjetra pri navodnjavanju. U pravilu pri kišenju najviše vode padne oko samog rasprskivača, a prema kraju dometa sve manje. Zbog toga se u svrhu što ravnomjernijeg kišenja po cijeloj površini rasprskivači prikladno razmještaju po površini koja se navodnjava..Osim raspskivača pri kišenju je vrlo važno postaviti najpovoljniji raspored cijelog uređaja. Položaj zahvata vode, glavnog cjevovoda i kišnih krila može biti različit. Pri izboru potrebno je voditi računa o izvoru vode, topografskim uvjetima te veličini i obliku parcela. Prema tome, za svaku parcelu je potrebno prethodno razmotriti prirodne, tehničke, tehnološke i ekonomske prilike i nakon toga odlučiti se za položaj pojedinih dijelova uređaja.Pri navodnjavanju kišenjem vrlo je važno poznavati trajanje kišenja s jednog položaja rasprskivača. Ako kišenje traje duže nego što je to potrebno, dodat će se tlu (kulturi) veća ili prevelika količina vode, koja može uzrokovati niz posljedica: pogoršanje fizikalnih svojstava tla, ispiranje hranjiva, eroziju, zaslanjivanje.U slučaju kračeg kišenja od potrebnog, tlo se neće do potrebne dubine saturirati vodom u vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta.Obrok navodnjavanja će zavisiti od osobina tla, kulture i momentalnog stanja vlažnosti tla.Pravilno doziranje vode vrlo je značajno u praksi navodnjavanja. Obrok navodnjavanja je količina vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem (m3/ha ili u mm). Obrokom treba navlažiti tlo do poljskog vodnog kapaciteta što znači da obrok navodnjavanja ovisi o vrsti tla. Za određivanje obroka navodnjavanjem potrebno je poznavati vlažnost tla prije navodnjavanja te vodn asvojstva tla. Razlika između poljskog vodnog kapaciteta i trenutačnog sadržaj vode u tlu predstavlja obrok navodnjavanja.Trenutak početka navodnjavanja prestavlja točno oređeni trenutak dodavanja obroka navodnjavanja, što je jedan od uvijeta za uspješno i racionalno navodnjavanje. Ako se trenutak navodnjavanja određuje ″od oka″ navodnjavanje je neracionalno, a može biti i štetno.Kako bi se ostvario povoljan trenutak početka navodnjavanja i odredio obrok navodnjavanja te time omogučila rentabilna i racionalna potrošnja vode potrebno je koristiti mjerače vlage u tlu. Sjetva se gotovo uvijek vrši izravno na stalno mjesto. Za kasniji (ljetno jesenski) uzgoj mrkve sije se u redove ili trake na ravnoj povoršini dok se za raniji proljetni uzgoj sije na gredice.Gredice se brže zagrijavaju pa time omogučuju brže nicanje sjemena. Gredice mogu biti široke (100 cm) a na njih se obično sije 5 redova ili pak mogu biti uske (75 cm) sa dva reda mrkve. Razmak između redove je 30 - 40 cm a u redu 2 - 3cm.Sjetveni sloj tla mora biti ravan i fine mrvičaste strukture. Sije se na dubinu od 1,5 - 2 cm. Kako bi postotak klijavog sjemena koje će niknuti bio što veći treba sijati kalibrirano i tretirano sjeme potiv mrkvine muhe i gljivičnih bolesti. Nakon sjetve redovi se lagno pritišču odgovarajućim valjkom.Mrkva je tehnološki zrela i spremna za vađenje kada u korijenu završava proces nakupljanja asimilata. Vrhovi lišća tada počinju žutjeti.Mrkva za konzumiranje može se vaditi i prije pune tehnološke zrelosti. Takva mrkva prodaje se kao „mlada“ u vezicamam ili pak bez lišća. Na manjim površinama za vađenej mrkve koriste se vadilice za korijenaste ili gomoljaste kulture, njima se tlo podriva ispod zadebljalog korijena koji se zatim skuplja ručno.Na većim površinama mrkva se vadi kombajnima: postoje jednofazni kombajni koji čupaju mrkvu za lišće i dvofazni kombajni koji u jednom prohodu podrivaju mrkvu dok sustav remenja zahvaća lišće, čupa korijen te ga elevatorom dovodi do uređaja koji odvja lišće od korijena.
BAZA ZNANJA
DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana