Rasadnik CULJAK

Paradajz

Sinonim:pomidor, rajčica, paradižnik, zlatna jabuka, tomat, jabučica
Engleski naziv:Tomato
Latinski naziv:Solanum lycopersicum
Paradajz je jednogodišnja povrtna biljka bliži srodnik krumpiru, koja spada u porodicu povrća, a ne voća kako se učestalno smatra, pripada porodici pomoćnica (Solanaceae).Dlakava i ljepljiva biljka naraste otprilike 1 metar, listovi su rascijepani, listići dugoljasti. Žuti cvjetovi skupljeni su u grozdove, plodovi su u početku zeleni, a sazrijevanjem poprimaju tamnocrvenu boju. Današnjim uzgojem dobilo se sorte rajčica raznih oblika i boja.Ljekovito djelovanje nalazi se prije svega u plodovima, koji su bogati vitaminom C, karotinom, vitaminom B1, a ima i vitamina E. Uz vitamine u plodovima su sadržane i značajne količine mangana, željeza i bakra. Sok od rajčice snižava krvni tlak, a povisuje izlučivanje želučanih i crijevnih probavnih sokova, olakšava probavu. Preporučuje se u dijetama oboljelih od reumatičnih oboljenja, gihta, te srčanih i bubrežnih bolesti.

Uzgoj

Minimalna temperatura potrebna da bi klijanje započelo je 13°C (neki kultivari kliju na temp. od 10°C) dok je optimalna temperatura klijanja 20 - 25°C.Sjeme paradajza najbolje klije u mraku, ali postoje i kultivari čije sjemenke ne mogu klijati na svijetlu.Optimalne temperature za rast i razvoj su od 20 - 25°C,dnevne te 13 - 17°C,noćne. Poželjna razlika između dnevnih i noćnih je oko 7°C. Osjetljiva faza rajčice na temperature započinje 8 dana nakon otvaranja kotiledona i traje oko 2 tjedna.Od oplodnje do tehnološke zrelosti ploda prođe od 7 - 9 tjedana što zavisi o; kultivaru, položaju cvata na biljci te uvijetima sredine. U prva 2 - 3 tjedna rast ploda je spor te on dostigne tek 10% svoje konačne veličine, u idućih 3 - 5 tjedana on postiže svoju konačnu veličinu. Zadnja 2 tjedna rast ploda je ponovno spor ali se u njemu odvijaju važni metabolčki procesi te plod postiže svoju punu zrelost.Najpovoljnija temperatura za razvoj ploda je 15 - 20°C noćna a dnevna bi trebala biti oko 7°C viša. Crveni pigment se ne stvara ispod 16°C a nejednaka obojenost ploda može biti posljedica njegovog nejednakog zagrijavanja.Pošto rajčica razvija dubok korijen te može koristiti vodu iz dubljih slojeva tla poželjna je i obrada dubljeg sloja, tj. da se razrahli tlo do 40 cm. Ako na površini namjenjenoj za uzgoj rajčice nije prethodno uzgajana neka ozima ili rana proljetna predkultura u jesen treba duboko izorati tlo (40 cm).U proljeće se zatvara brazda tanjuranjem dok se frezanjem tlo usitnjava do praškaste ili sitno zrnaste strukture na dubini od 10 - 15cm.Treba voditi računa da od frezanja do postavljanja sadnih humaka (baula) ne dođe do padalina, jer se tako usitnjenoj zemlji kvari struktura i tekstura, tj. dolazi do sabijanja tla pa je onemogućena izrada sadnih humaka tj. gredica. Sjetva sjemena ili sadnja presadnica krastavaca na pripremljene gredice uvijek ima prednost ispred ravnih površina jer se tlo se na gredicama brže zagrijava i mnogo je povoljnija prozračnost cijelog sjetvenog sloja.Na velikim proizvodnim površinama sadni humci izrađuju se pomoću specijalnog stroja za izradu humaka (baulator). Na parceli se trebaju napraviti izmjere da bi gredica bila što ravnija, posebno prva u nizu jer se svaka slijedeće gredica naslanja na nju. Visina gredice trebala bi biti između 15 - 25 cm, a širina gredice ovisi o vrsti PVC folije koju ćemo koristiti. Za jenorednu foliju, čija je širina 120 cm a razmak između rupa 20 cm, širina vrha gredice trebala bi biti od 30 do 50 cm. Za dvorednu foliju, čija je širina 130 cm a razmak između rupa 30 cm, širina vrha gredice trebala bi biti od 40 do 60 cm.Postavljanje cijevi za navodnjavanje kap po kap vrši se prilikom izrade gredica, a prije polaganja PE folije i to automatski. Baulator na sebi ima nosače za kolutove cijevi za navodnjavanje. Cijevi za navodnjavanje se spajaju na glavni vod (okiten) pomoću spojnica sa ventilom, s jedne strane gredice. Na drugom kraju radi se čvor kako bi spriječili istjecanje vode.Primjena polietilenske (PE) folije kao malča u povrćarstvu ima monogostruke prednosti pa tako i pri uzgoju paradajza. Največu primjenu imaju crne ali uz njih koriste se još i prozirne (transparentne) i bijele (s jedne strane su bijele a s druge crne). Dok manju primjrnu imaju PE folije drugih boja (smeđa, žuta, srebrna, zelena). Prednosti korištenja PE folija: Ranija berba – povišena temperatura tla pokrivenog PEfolijom uzrokuje intenzivniji rast i razvoj uzgajane kulture i raniju berbu. Primjena crnog pokrivača može rezultirati ranijom berbom za 7 do 14 dana, a primjena trans parentnog do 21 dan.Smanjena evaporacija – ispod pokrivača je evaporacija smanjena. Rezultat smanjene evaporacije je viša i ujednačenija vlažnost tla u odnosu na nepokriveno tlo. Iako se pokrivanjem tla čuva vlažnost, za uspješan uzgoj neophodno je ispod folije postaviti cijevi za natapanje kapanjem.Onemogućen rast korova – pri primjeni crnog ili crno-bijelog pokrivača onemogućen je kontakt sunčeve svjetlosti i tla što sprečava rast i razvoj korova ispod pokrivača. Ispod transparentnog pokrivača korovi niknu, ali visoka temperatura ispod folije priječi njihov daljnji razvoj.Smanjeno ispiranje hranjiva – budući da se ispod pokrivača najčešće primjenjuje sustav natapanja kapanjem, kojim je moguće provesti i prihranu (fertirigaciju) potrebne količine hranjiva se dodaju u blizinu korijenovog sustava. Na taj način je smanjeno ispiranje hranjiva u dublje slojeve tla i podzemne vode intenzivnim natapanjem ili oborinama.Smanjeno zbijanje tla i stvaranje pokorice – tlo ispod folije ostaje rahlo i prozračno. Razlog tome je što se za prolaz koriste samo prostori između traka folije, a jače oborine ne narušavaju strukturu tla. Korijen ima dovoljno kisika za rast i razvoj, a u takvom tlu je i zadovoljavajuća mikrobiološka aktivnost.Čistiji i zdraviji proizvod – proizvod pokrivanog usjeva je čistiji i manje podložan napadu biljnih štetočina jer nema kontakta s tlom. Ako površina nije pokrivana, plodovi (npr. krastavci kornišoni, jagode) se razvijaju na tlu, što pogoduje razvoju bolesti. Pri intenzivnim oborinama čestice tla dospijevaju na biljke ili plodove, što također smanjuje kvalitetu.Intenzivniji rast – folija za pokrivanje gotovo je nepropusna za ugljični dioksid koji je neophodan za fotosintezu. Kako se razina ugljičnog dioksida diže ispod nepropusnog pokrivača, on izlazi kroz otvore u kojima su posađene biljke i pri kontaktu s listovima povoljno djeluje na intenzitet fotosinteze.Nedostatak korištenja PE folije je njihovo uklanjanje i zbrinajvanje te veče početno ulaganje.Paradajz na donjem djelu stabljike stvara adventivno korijenje pa je i poželjno saditi što dublje. Sadnja do prvih listova pokazala je dobre rezultate u smislu vegetativnog rasta te prinosa.Razmak sadnje ovisi o kultivaru te namjeni proizvodnje. Zbog njege usjeva i višekratne berbe razmak između redova mora omogućiti prohode pa se međuredni razmak za indeterminantne kultivare stavlja na 80 - 10 cm. Razmak u redu varira: za rani ugoj je 30 - 40 cm, a za uzgoj u glavnoj sezoni 50 - 70 cm. Determinantni kulrivari sade se na isti međuredni razmak a razmak između redova je 30 - 40 cm.Za indeterminantne kultivare nakon sadnje postavlja se potpora. Za to može posložiti kolac koji se postavlja uz svaku pojedinu biljku, te se ona veže uz njega ili pak koristimo žicu kao potporu. Žicu možemo napet na 2 načina; između kolaca koji su na razmaku od oko 3 m napinju se 2 - 3 reda žice, te se rajčica veže uz žicu ili na predviđenu visinu rajčice napne se 1 red žice, rajčica se pri dnu veže vezivom koje se pričvršćuje na žicu te se vezivo postupnim rastom paradajza ovija oko nje. Na jednu žicu mogu se vodit 2 reda paradajza.Kod vezanja paradajza treba imati na umu da stabljika raste u širinu do 2,5 cm, treba ostaviti dovoljno mjesta kako se vezivo porastom stabljike nebi urezalo i na taj način spriječilo normalan protok vode i hraniva. Uzgoj u zaštićenim prostorima podosta je sličan uzgoju rajčice na otvorenom ali zaštićeni prostori zbog mogućnosti kontroliranja mikroklimatskih uvijeta omogučuju pomicanje rokova sadnje presadnica na rokove kad to nije moguće izvršiti na otvorenom zbog preniskih temperaturnih uvijeta tla i zraka. Iz tog razloga razdoblje plodonošenja u uvijetima zaštićenih prostora se produžava (nekoliko tjedana na cijelogodišnji uzgoj) a time se povećava i prinos. Zbog što većeg iskorištenja ekonomske isplativosti zaštičenog prostora kultivari rajčice koji se biraju za uzgoj u istim jesu oni sa indeterminantnim tipom rasta. Tlo zaštićenog prostora pije slaganja gredica i postavljanaj folija potrebno je sterilizirati termičkim ili kemijskim putem. Za kemijsku sterilizaciju koristimo neki od preparata koji uništavaju gljivice, štetnike tla, nematode te sjemenke korova (Basamid granulat). Takva vrsta preparata je dosta agresivna pa je potrebno voditi računa o vremenu primjene. U zaštičene prostore ubrajaju se plastenici i staklenici. Karakteristika zaštičenih prostora je da omogučuju povoljne mikroklimatske uvijeteza uzgoj rajčice i njhovo održavanje na određenoj konstanti tokom cijelog perioda uzgoja neovisno o vanjskim atmosferskim uvijetima. Održavanje mikroklimatskih uvijeta konstantim postiže se zagrijavanjem (ako je uveden sustav za zagrijavanje) ili pak samo zatvaranjem svih otvora zaštičenog prostora što ovisi o vanjskom stupnju hladnoće a isto tako u vrućim danima omogućeno je provjetravanje i ventilacija prostora. Najpovoljnija dnevna temperatura zraka za rast i razvoj paprike je 20 - 25°C a noćna 13 - 17°C. Tokom ljetnog razdoblja potrebno je ventiliranje prostora . Kad temperatura zraka u zaštićenom prostoru poraste iznad 30°C treba je odmah sniziti prozračivanjem. Kako bi imali uvid u mikroklimatske uvijete i omogučili njihovo održavanje na konstanti poželjno je u zaštićene prostore ugraditi klimatske stanice sa koje nam daju podatke o trenutnoj temperaturi zraka, relativnoj vlagi zraka, intezitetu sunčeve svjetlosti, koncentarciji CO2. Tipovi zaštićenih prostora A- niski tunel, B- visoki tunel, C- plastenik, D-jednolađni staklenik (plastenik), E- višelađni plastenik, F- višelađni staklenik (plastenik), G-Venlo staklenik Tip A - niski tunel, predstavlja rješenje koje se najčešće izvodi u samogradnji, ne primjenjuje se zagrijavanje, a koristi se za proizvodnju presadnica i uzgoj u predsezoni. Jednostavne je konstrukcije i bez dodatnih uređaja. Uzgoj rajčice u njima nije moguć Tip B - visoki tunel, plastenik. Često se, kao jednostavno rešenje, zbog niže cijene, koristi za proizvodnju na manjim površinama. Najčešće je to za predsezonsku proizvodnju, bez zagrijavanja.Ventilacija se obično izvodi samo kao pasivna, otvaranjem vrata i bočnih stranica. Moguć uzgoj rajčice. Tip C - tipičan jednolađni plastenik sa kružnim krovom. Kao pokrivka se najčešće koristi PE folija (polietilenska). Nekada se za vertikalne stranice koriste paneli polikarbonata. Izvodi se i sa takozvanim gotskim krovom, koji ima lučni profil sa vrhom na sredini. Ovakva konstrukcija primenjuje se u područjima sa puno snijega, jer niz takav krov snijeg lakše klizi. Ventilacija se omogučava kroz otvore na vertikalnim stranicama, a primjenjuje se i ventilator. Predviđen je i za ugradnju sistema za grejanje, pa je u njemu moguć uzgoj tokom cijele ili skoro cijele godine. Pogodan za uzgoj rajčice. Tip D - ovo je tipična konstrukcija kod koje se za pokrivku primenjuje staklo ili drugi nesavitljivi pokrovni materijali, ali može se koristiti i folija. Može se koristiti za konstantnu proizvodnju tokom cijele godine. Ventilacija može da bude prirodna, pumjetna (ventilator) i kombinirana. Pogodan je za ugradnju svih instalacija. Tip E - sličan je tipu C, s tim što je međusobno povezano više jednolađnih u jednu celinu. Dakle, primenjuje se za veće površine. Tip F - ovo je konstrukcija kod koje je povezano više staklenika (plastenika) tipa D. Kao i u prethodnom slučaju lađe mogu stvarati zajedničku cjelinu, ili mogu biti odvojene zidom koji se izrađuje od materijala za pokrivku. Ako su lađe odvojeni moguće je različito opremanje i sprovođenje proizvodnje u različitim sezonama. Tako, na primer, u jednom djelu može se sprovoditi cijelogodišnja proizvodnja, pa ima odgovarajuće grijanje, dok se u drugom djelu ostvaruje predsezonska. Ali se mora uzeti u obzir i činjenica da je sa takvim rešenjem potrebna posebna kontrola za svaki dio. Krovovi mogu biti sa središnjom provodnicom i kosim simetričnim stranicama, a primjenjuju se i oni sa samo jednim nagibom po lađi (druga strana je vertikalna). Tip G - ovaj tip staklenika/plastenika dobio je naziv po gradu u Holandiji Ventlo. Za razliku od prethodnog tipa, po jednoj lađi može da ima i dvije centralne provodnice. Stranice krovnog djela mogu da se otvaraju zaokretanjem oko osovine na dnu međureda, pa čak da zauzmu i veritkalni položaj, čime se znatno poboljšava prirodna ventilacija. Jednolađni staklenici / plastenici namenjeni su za manje površine, do 400 m2 (8 x 50 m), rijeđe do 500 m2 . Ukoliko bi dimenzije bile veće javili bi se problemi sa ramskom konstrukcijom, postavljanjem pokrivke, ostvarenjem ventilacije, navodnjavanja i drugo. Za uzgoj na većim površinama koriste se višelađni staklenici/plastenici. Na taj način se smanjuju gubici, štedi na prostoru, na konstrukciji i pokrivci. Također je i jeftniji te pouzdaniji sistem kontrole i upravljanja. Čimbenici koji utječu na izbor zaštićenog prostora: predviđena veličina površine za uzgoj kulture, biljne vrste koje će se proizvoditi (utječe na visinu stakleni ka/plastenika), investicijske mogučnosti, tip podloge, trajanje proizvodne sezone, bez ili sa grijanjem, planirani dalji razvoj odnosno proširenje objekta i drugo, Paradajz je kultura s visokim potrebama za hranivima i makro i mikro, osobito je zahtjevna na fosfor u svim stadijima rasta i razvoja. Dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima, tako da se preporučuje 25 - 40 t/ha stajskog gnojiva (koje se dodaje u osnovnoj obradi, oranjem), s tim da je stajski gnoj već dobro kompostiran, jer paradajz je osjetljiva na produkte koji nastaju razgradnjom organske tvari. Prilikom mineralne gnojidbe rajčice sa oranjem treba primjniti: 500 kg/ha NPK 5 - 20 - 30 + 26 SO3 ili 700 kg/ha NPK 7 - 14 - 21 + 2 MgO + 18 SO3. Pred sadnju se dodaje 250 kg/ha NPK 5 - 20 - 30 + 26 SO3 ili 300 kg/ha NPK 7 - 14 - 21 + 2 MgO + 18 SO3 plus 150 - 200 kg/ha UREE 46 % N. Prihrana se obavlja 1 - 2 puta tijekom vegetacije sa 100 - 150 kg/ha KAN-a 27 % N + 4,8 MgO. Urea i KAN se također nalaze u malom pakiranju pod nazivom Florin 6 i Florin 7. Uz dušična gnojiva za ishranu se primjenjuje i neko od kalijevog gnojiva na način da se doda 50 kg/ha K2O za kvalitetnije plodove.Prva prihranaobavlja se kad su na prvom cvatu plodovi veličine oraha. Umjesto folijarne primjene hraniva, prihrana se može obaviti fertirigacijom ako se primjenjuje sustav navodnjavanja "kap po kap" Na kiselim tlima (pH manji od 5,5), 1 - 2 mjeseca prije sadnje, dobro je dodati 1 - 3 t/ha Fertdolomita (to je kalcij - magnezij karbonat), jer je rajčica osjetljiva na nedostatak kalcija koji se često javlja na kiselim tlima. Ili pak se dodaje hidratizirano (građevinsko) vapno u količinin od 1 - 3 t/ha na dubinu od 30 cm. Uz primjenu kalcijevih mineralnih gnojiva u osnovnoj gnojidbi vrši se i prihrana sa sa 0,3 % - nim kalcijevim nitratom (Ca(NO3)2) ili nekim od folijarnih gnojiva sa povečanom količinom kalcija kao što su: Fertina Ca special, Calciogreen 34, Kalagreen - Ca i dr.. Prskanje se obavlja neposredno nakon pojave prvih cvijetova i kasnije još dva prskanja u razmaku od 10 - 12 dana. Sprećavanje vršne truleži je samo preventivno, dakle simptomi koji se pojave ne mogu se otkloniti primjenom hranjiva već samo spriječiti redovitom i pravovremenom prihranom. Vršna trulež ploda paradajza To je fiziološki poremećaj (nije parazitski) koji se javlja usljed nedostatka kalcija (Ca) u plodu. Početni simptomi se javljaju kao mala zatamnjenja na vrhu ploda, zatamnjenja se povećavaju a kako plod zori postaju udubljenija. Na velikim udubljenjima javljaju se koncentrični krugvi. Napadnuto tkivoizgleda poput kože i čvrsto je. Postoji i mogučnost da oboljelo mjesto napadnu paraziti t eono tada pocrni. Plod može imati nekoliko pjega ili pak jednu veliku koja može zahvatiti pola plda. Simptomi vršne truleži slični su sunčanim pjegama ali su one bijele. Do deficita kalcija koji uzrokuje ovu pojavu može doći usljed: pomankanja kalcija u tlu (rijetko), viška kalija u tlu; kalij sprečava usvajanje (apsorpciju) kalcija iz tekuće faze tla putem kotijena. Do pojave viška kalija kože doći usljed suvišne primjene NPK mineralnih gnojiva s visokim sadržajem kalija, nemogućnosti apsorpcije kalcija od same biljke, neravnomjerna raspodjela kalcija u biljnim djelovima. Naime kalcij otopljen u vodi po biljci se premješta uzvodnim tokom /od korijena prema vrhu/ a transpiracija se vrši preko lišća u puno većoj mjeri nego preko ploda pa tako dolazi do većeg nakupljanaj kalcija u lišću, dok plod pati od njegovog manjka. Usvajnaje dušika i fosfora ravnomjerno je tokom čitave vegetacije, dok je potreba za kalijem izraženija u vrijeme plodonošenja. Na kiselim tlima ( pH manji od 5,5 ) 1-2 mjeseca prije sadnje, dobro je dodati 1-3 t/ha Fertdolomita (to je kalcij-magnezij karbonat), jer je rajčica osjetljiva na nedostatak kalcija koji se često javlja na kiselim tlima. Ili pak se dodaje hidratizirano (građevinsko) vapno u količini od 1-3 t/ha na dubinu od 30cm. Potrebnu količinu fosfornih gnojiva potrebno je dodati u pripremi tla za sjetvu/sadnju, dok je potrebnu količinu dušičnih gnojiva potrebno podijeliti tijekom vegetacijskog ciklusa (ukupnu količinu dušičnih gnojiva podijeliti na tjedne porcije). Gnojiva se mogu dodavati i kroz sustav natapanja. Magnezij je element koji je naročito bitan za obojenot ploda, jer magnezij ulazi u procese sinteze tvari boje (pigmenti). Primjer izračuna gnojidbe za rajčicu na osnovu prosječnog prinosa od 50 t/ha i upotrebe dolje navedenih gnojiva: Iznošenje hranjiva: 86 kg N/ha 30 kg P2O5/ha 162 kg K2O/ha Gnojidbena preporuka: 96 kg N/ha 85 kg P2O5/ha 298 kg K2O/ha Gnojiva: NPK = 5:20:30 710 kg/ha N = Urea 75 kg/ha P = K = Prihrana: 2 x prihrana od 54 kg KAN/ha Optimalna formulacija NPK gnojiva: 7:8:30 Bilanca hraniva (suvišak ili manjak): N = 0 kg/ha P2O5 = 57 kg/ha K2O = -85 kg/ha Iznošenje hranjiva: 86 kg N/ha 30 kg P2O5/ha 162 kg K2O/ha Gnojidbena preporuka: 96 kg N/ha 85 kg P2O5/ha 298 kg K2O/ha Gnojiva: NPK = 7:14:21 1015 kg/ha N = P = K = PRIHRANA: 2 x prihrana od 54 kg KAN/ha Optimalna formulacija NPK gnojiva: 7:8:30 Bilanca hraniva (suvišak ili manjak): N = 1 kg/ha P2O5 = 57 kg/ha K2O = -85 kg/ha Navodnjavane ″kap po kap″ Na taj način omogučava se navodnjavanje u bilo koje doba dana jer ne može doći do šoka usljed primjene hladne vode na vruće biljne djelove.Izbjegavanjem vlaženja lišća izbjegava se i stvaranje povoljnih uvijeta za razvoj gljivičnih bolesti.Sustav ne radi pod velikim pritiskom pa je ujedno i narušavanje mrvičaste strukture tla povoljne za rast krastavaca smanjeno na minimum. Zbog manjeg radnog tlaka (0,3 - 1,5 bara) manji je i utošak energije.Lokalizirani dotok vode smanjuje navodnjavanu površinu pa su i gubici vode evaporacijom ili ispiranjem manji (štednja vode).Prednost navodnjavanja kap po kap je i u mogučnosti fertirigacije tj. primjeni tekućih gnojiva istovremeno s navodnjavanjem.Jedan od najznačajnijih problema navodnjavanja kapanjem je začepljenje kapaljki, bilo mehaničko ili kemijsko. Začepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoćom vode za navodnjavanje, te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim čimbenicima. Filterima se može spriječiti mehaničko začepljenje kapaljki. Kemijsko začepljenje se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili unutar kapaljke. Uređaj za kapanje sastoji se od pogonskog dijela s glavom sustava, filterskog uređaja, glavnog cjevovoda, lateralnih ili razvodnih cijevi i kapaljki. Uređaj kapanja karakterizira kapaljka kao mjesto na kojem se reducira radni tlak iz cijevi i u obliku kapljice ispušta vodu na ili u tlo.Ovaj način navodnjavanja ima dva sustava: površinsko i podpovršinsko navodnjavanje. Kod površinskog navodnjavanja cijevi i kapaljke postavljene su iznad tla ili na površini tla, a kod potpovršinskog navodnjavanja one su ukopane u tlo.Pri uzgoju krastavaca cjevi za navodnjavanje gotovo se uvijek postavljaju na površinu tla ali ispod polietilenske folije ako se ona primjenjuje.Pravilno doziranje vode vrlo je značajno u praksi navodnjavanja. Postoje dva osnovna elementa pri doziranju vode, a to su: Obrok navodnjavanja, Trenutak početka navodnjavanja. Obrok navodnjavanja je količina vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem (m3/ha ili u mm). Obrokom treba navlažiti tlo do poljskog vodnog kapaciteta što znači da obrok navodnjavanja ovisi o vrsti tla. Za određivanje obroka navodnjavanjem potrebno je poznavati vlažnost tla prije navodnjavanja te vodn asvojstva tla. Razlika između poljskog vodnog kapaciteta i trenutačnog sadržaj vode u tlu predstavlja obrok navodnjavanja. Trenutak početka navodnjavanja prestavlja točno oređeni trenutak dodavanja obroka navodnjavanja, što je jedan od uvijeta za uspješno i racionalno navodnjavanje. Ako se trenutak navodnjavanja određuje ″od oka″navodnjavanje je neracionalno, a može biti i štetno.Za uzgoj rajčice potrebno je navodnjavanjem održavati vlagu tla na 70 - 80% pojskog vodnog kapaciteta na dubini od 40 cm gdje se nalazi glavnina korijena. Najpovoljnija temperatura vode za navodnjavanje je 18°C. Kako bi se ostvario povoljan trenutak početka navodnjavanja i odredio obrok navodnjavanja te time omogučila rentabilna i racionalna potrošnja vode potrebno je koristiti mjerače vlage u tlu. Paradajz za upotrebu u svježem stanju bere se višekratno i ručno. Plodovi se beru u tehnološkoj zrelosti kada su zeleni „zelena zrioba“, zatim u prijelaznoj fazi (žuta, naranđasta) ili potpuno crveni, a kakvi će se plodovo ubrati ovisi o udaljenosti tržišta. Najbolja organoleptička svojstva imaju plodovi koji na biljci postignu punu zriobu i postanu crveni a pošto oni brzo prezrijevaju namjenjeni su za plasman na bliža tržišta. Plodovi koji su ubrani kad su počeli mjenjati boju /prijelazni/ mogu se skladištiti oko 14 dana na 10°C i relativnoj vlagi zraka od 75 - 80%, nakon toga na temperaturi od oko 20°C jako brzo postignu crvenu boju a nakon toga zadovoljavajuću kvalitetu zadrže još 5 - 10 dana.Paradajz se u zelenoj zriobi bere u pravilu samo pred kraj sezone da bi se izbjegli gubici zbog mogučih niskih temperatura. Plodovi se sortiraju po boji i veličini. Prinos paradajza varira ovisno o klimatskim uvjetima, dužini razdoblja berbe te tehnologiji uzgoja a kreće se između 30 i 80 t/ha.Mehanizirana berba - na ovaj način beru se rajčice namjnjene za preradu. Budući da je mehanizirana berba jednokratna i destruktivna za ovu namjnu rajčica se sijr direktno i to kultivare determimantnog tipa rasta koji su manje bujni pa se može postići veći sklop biljaka, a oni pak moraju imati združenu zriobu, čvrste plodove koji nepucaju i nemaju zeleni prsten i moraju se otkidati bez stapki.
BAZA ZNANJA
DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana