Rasadnik CULJAK
PROIZVODNJA / PRODAJA / PRERADA
OD TABAK

Pšenica

Sinonim:Žito
Engleski naziv:Winter wheat
Latinski naziv:Triticum aestivum (L) em. Fiori et Paol.

Pšenica je biljka koja se uzgaja širom svijeta. Globalno, ona je najvažnija zrnata biljka koja se koristi za ljudsku prehranu i druga je na ljestvici ukupne proizvodnje prinosa žitarica odmah iza kukuruza; treća je riža. Pšenična zrna su glavni prehrambeni proizvod koji se rabi za izradu brašna za kruh, kolače, tjesteninu itd; i za fermentaciju za izradu piva, alkohola, votke i biogoriva. Ljuska žita odvajana pri izradi brašna zove se mekinja. Pšenica se sije na određenom prostoru kao krmno bilje za stočarstvo, a i slama se može upotrebljavati kao hrana za stoku ili kao konstrukcijski materijal za izradu krovova.

Uzgoj

Agroekološki uvjeti uzgoja pšenice Treba istaknuti podjelu na ozime i jare forme te svojstva razvoja biljke u tijeku vegetacijskog ciklusa od sjemena do sjemena. Pšenica je kultura kontinentalne klime. Najpovoljnija temperatura za njezino klijanje i nicanje jest 14 - 20 °C i pri njoj niče za 5 - 7 dana. Pri temperaturi 7 - 8 °C niče za 17 - 20 dana, a pri nižim temperaturama klijanje i nicanje još je sporije. Kad ima 2 - 3 lista, ako je dobro ukorijenjena i ishranjena i prošla proces kaljenja, može podnijeti i do -25 °C, a prekrivena snježnim pokrivačem i niže temperature. Tijekom vegetacije zahtijeva 500 - 700 mm pravilno raspoređenih oborina. Osobito je osjetljiva na nedostatak vlage u razdoblju vlatanja te u razdoblju formiranja i nalijevanja zrna (napose ako je suša praćena višim temperaturama). Pšenici najbolje odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla blago kisele reakcije. Ozima pšenica ima određene zahtjeve prema uvjetima vanjske okoline i ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni ona neće dati plod. Ona u stadiju jarovizacije(zime) traži niže temperature (0 - 10 °C) u tijeku 10 do 35 dana (ovisno o sorti). Ako ti uvjeti nisu ispunjeni ona se dalje ne može razvijati, niti donijeti stabljiku s klasom i plodom tj. prijeći iz vegetativne u generativnu fazu. Jara pšenica posijana u proljeće razvit će se normalno i donijeti plod, jer ima manje zahtjeve za nižim temperaturama u stadiju jarovizacije (5 - 10 °C tijekom 7 - 12 dana). Faze koje biljka prolazi u svom životnom ciklusu: bubrenje i klijanje, nicanje, ukorijenjavanje, busanje, vlatanje, klasanje, cvjetanje i oplodnja, formiranje, naljevanje i sazrijevanje zrna. Obrada i priprema tla za pšenicu Predkultura određuje veći ili manji broj operacija obrade. Poslije ranijih predkultura potrebno je obaviti plitko oranje ili duboko tanjuranje, zbog unošenja biljnih ostataka i očuvanja vlage, a zatim oranje na punu dubinu s unošenjem osnovne količine mineralnih gnojiva. Dubina osnovne obrade ovisi o tlu i klimatskim uvjetima, a prosječno se kreće oko 25 cm. Dopunska priprema tla za sjetvu obuhvaća tanjuranje, drljanje ili sjetvospremač, pri čemu se stvara usitnjeni površinski sloj. Istom operacijom u tlo se unosi i startna količina mineralnog gnojiva. Pravilnom predsjetvenom obradom stvori se rastresit i čist sloj od korova, sjetveni sloj tla trebao bi sačuvati vlagu u nižim horizontima. Sjeme posijano u vlažni sloj tla brzo klija, a klijanci lako probijaju površinu, te se pojavljuju pravilni ponik normalne gustoće. Ovo potpomaže i valjanje koje je najbolje izvoditi kada se prosuši površinski sloj tla. Sjetva pšenice Za sjetvu obvezno treba koristiti deklarirano sjeme. Sjetva kvalitetnog i deklariranog sjemena garancija je uspješne proizvodnje, a prirod je i do 20 % viši u odnosu na sjetvu nedeklariranog sjemena. Optimalni rok za sjetvu od 10. listopada-30. listopada. Za sjetvu obvezno treba koristiti deklarirano sjeme. Sjetva kvalitetnog i deklariranog sjemena garancija je uspješne proizvodnje, a prirod je i do 20 % viši u odnosu na sjetvu nedeklariranog sjemena. Načešći razmak u sjetvi iznosi 12,5 cm. Dubina je sjetve 3 do 5 cm, ovisno o tlu (na lakšem tlu dublje, a na težem pliće) i o vlažnosti tla u trenutku sjetve. Pšenica se sije na broj zrna po m2, a sjetvena norma iznosi 350 - 700 klijavih sjemenki/m2. Sjetvena norma nikad nije ista. Ovisi ponajviše o fizičkim svojstvima sjemena i svojstvima sorte te o roku sjetve, klimatskim uvjetima i sjetvenoj pripremi. Gnojidba pšenice Primjena mineralnih gnojiva za pšenicu je dosta složena i obuhvaća: količinu gnojiva, odnos između najvažnijih hranjiva, te raspodjelu hranjiva. Pri određivanju količina NPK-hraniva za pšenicu uzima se u obzir količina hranjiva potrebnih da bi se ostvario prinos od 100 kg zrna i odgovarajuće količine slame: 2,0 - 4,0 kg N; 1,2 - 1,85 kg P2O5 ; 1,8 - 3,0 kg K2O; Ukupna količina hraniva potrebnih za određeni prinos po 1 ha dobije se tako da se prinos pomnoži potrebama za NPK-hranivima za 100 kg zrna. Ta količina se korigira mogućnošću tla da bez gnojidbe daje određeni prinos, zatim naknadnim djelovanjem hraniva danim predusjevu te koeficijentom iskorištenja hraniva. Potencijalna mogućnost tla dobije se na osnovu kemijske analize tla ili još bolje na osnovu poljskog pokusa. Postoji klasifikacija tala s obzirom na opskrbljenost dušikom, fosforom i kalijem. Koeficijnet iskorištenja hraniva iznosi: 50 - 80% za N,15 - 20% za P, te 50 - 70% za K.Pravilo gnojidbe U jesen zaorati gnojiva za osnovnu gnojidbu s povišenim sadržajem fosfora i kalija (NPK 7:20:30; 10:30:20; 8:26:26...) te manji dio dušika (UREA, ovisno o potrebi - predkulturi). Pred sjetvu gnojiti startnim gnojivom s izbalansiranim sadržajem hranjiva (NPK 15:15:15; 18:18:18 ). Prihrana isključivo dušičnim gnojivima (KAN). Prva prihranau samom početku kretanja proljetne vegetacije 40-60 kg/ha N, druga prihrana je početkom vlatanja 30 - 50 kg/ha N.Visinu priroda i njegovu kakvoću u složenom i dinamičnom sustavu tlo - biljka - atmosfera određuju brojni biološki, klimatski i zemljišni činitelji. Stoga bez adekvatne gnojidbe nema visokih i stabilnih prinosa, potrebne kvalitete proizvoda, niti profitabilnosti pa se gnojidba opravdano smatra najvažnijom agrotehničkom mjerom u primarnoj organskoj produkciji, a određivanje doze gnojiva, njegove vrste, vremena primjene i načina gnojidbe mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hraniva u tlu, fiziološkim potrebama biljke, ekonomičnosti proizvodnje te intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog činitelja. Rast, razvitak i tvorbu prinosa uz dobar kvalitet hrane osigurava tlo kao supstrat biljne ishrane i izvor većine od 16 neophodnih elemenata. To je vrlo kompleksan sistem koji čine kruta, tekuća, plinovita i živa faza od kojih svaka utječe na raspoloživost biljnih hraniva. Uz to, tlo nije nipošto nepresušan resurs i ne osigurava prirodnim procesima dovoljnu količinu hraniva za visoke prinose pa je potrebno gnojidbom vratiti iznešene elemente urodom, ili na drugi način izgubljena hraniva za ishranu bilja (kemijska, biološka, fizička fiksacija, ispiranje, denitrifikacija i dr.) nadoknaditi. Prema tome, bez vraćanja elemenata ishrane u tlo, odnosno gnojidbe, tlo siromaši i prinos pada. Precizan proračun iznošenja i unošenja hraniva u tlo, praćenje visine prinosa i redovite analize tla mogu pomoći u planiranju i proračunu potrebne gnojidbe.Gnojidbena preporuka mora imati za podlogu fizikalno - kemijske podatke analize tla, a izračun potrebne doze mora uvažavati profitabilnost, planirani, odnosno realno mogući prinos, specifične potrebe biljne vrste i potencijal plodnosti tla.Svaka improvizacija, uključujući subjektivnu vizualnu procjenu, najčešće rezultira smanjivanjem prinosa i kvalitete usjeva, odnosno zarade. U rješavanju ove problematike može se očekivati brz napredak samo uz bilanciranje hraniva ovisno o različitim agroekološkim uvjetima proizvodnje. Cilj i svrha analize tla je: odrediti rang (granične vrijednosti, indeks) raspoloživosti hraniva ili potrebu njegovog unošenja, predvidjeti povećanje prinosa i profitabilnost gnojidbe, osigurati temelj za proračun potrebne gnojidbe pojedinog usjeva i procjeniti status (opskrbe) pojedinog hranjivog elementa i utvrditi plan nadoknade (management hraniva). Plodored pšenice Pšenica ne podnosi proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojačanog razvoja bolesti. Kod ponovljene sjetve na istu površinu prinos pšenice se u značajnoj mjeri smanjuje. Najčešći predusjev pšenici jest kukuruz (poželjno kraće vegetacije), a najbolji predusjevi jesu zrnate mahunarke (grah, grašak, soja), krmne leguminoze te industrijsko bilje (uljana repica, suncokret, šećerna repa). Ako zbog bilo kojih razloga moramo sijati pšenicu nakon pšenice, tada to treba učiniti u zadnjim rokovima sjetve. Žetva pšenice Jednofazna žetva izvodi se kombajnima. Pri jednofaznoj žetvi gubici zrna su najmanji. Kad vlažnost zrna pšenice dosegne 20 %, može se krenuti u žetvu, ali u tom slučaju zrno se mora umjetno dosušivati. Uobičajeni troškovi sušenja iznose 10 % vrijednosti pšenice. Da bi se izbjegli ti troškovi, valja sa žetvom pričekati dok vlaga ne padne na oko 13 %. Realno očekivani prirodi pšenice uz provođenje svih agrotehničkih mjera iznose 5,5 i više t/ha. Gubici nastaju od osipanja zrna, odsjecanja ili neodsjecanja klasova, neizvršavanja zrna u slamu i pljevu te od prosipanja zrna u elevatoru. Ukoliko se pazi na visinu reza i reguliranje podizača poleglih stabljika, zatim na reguliranje bubnja i podbubnja, ventilatora i brzine kretanja kombajna (naročito na dužinu trajanja žetve, koji za jednu sortu ne smije biti veći od 5-8 dana), navedeni gubici mogu se svesti na najmanju mjeru. Za zrna pravih žitarica utvrđene su sljedeće kategorije vlažnosti: zrno suho - do 14% vlažnosti, zrno srednje suho- više od 14% do 15,5%, zrno vlažno - više od 15,5% do 17%, te zrno sirovo - iznad 17% vlage.

BAZA ZNANJA
DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana