Rasadnik CULJAK

Šećerna repa

Engleski naziv:Sugar beet
Latinski naziv:Beta vulgaris subsp. vulgaris var. altissima

Šećerna repa je industrijska biljka koja se uzgaja za proizvodnju šećera, zbog visoke koncentracije saharoze u njezinom zadebljanom korijenu. Iz šećerne repe se dobije 16% svjetske proizvodnje šećera. Šećerna repa sadrži 75 % vode, 16 - 18 % šećera, 5 - 6 % celuloze i 2 - 3 % ostalih supstanci, uključujući i minerale. Gotovo polovina vode se ponovno iskoristi tokom ekstrakcije šećera, a ostatak ispari. Oko 90 % sadržaja šećera postaje bijeli šećer. Ostatak čini melasa koja se koristi u proizvodnji stočne hrane, kvasca i alkohola. Celuloza iz repe se koristi kao repin rezanac i predstavlja dodatak stočnoj hrani. Preostalih 2 - 3 % sadrži magnezij i fosfor koji se talože iz otpadnih voda tehnološkog procesa proizvodnje šećera i koristi se kao dodatak zemljištu koje je siromašno ovim supstancama.Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Rusija su najveći proizvođački šećerne repe, a Europska unija i Ukrajina su veliki izvoznici. Iz šećerne repe se dobije 16% svjetske proizvodnje šećera.

Uzgoj

Agroekološki uvjeti uzgoja šećerne repe Poštujući sve zahtjeve u proizvodnji šećerne repe, uz pomoć potrebnih agroekoloških uvjeta, osiguravanje usjeva željenog sklopa i broj biljaka i druge preduvjete agrotehničkim mjerama dobiti ćemo proizvodnju visokih prinosa šećerne repe željene kvalitete. ​Minimalna temperatura za klijanje je 2 – 3 °C, a kod temperature iznad 6 °C klijanje i nicanje brži su i potpuniji. Optimalna temperatura za klijanje je oko 25°C. U fazi kotiledona opasne su temperature ispod -3 °C. Šećerna repa treba puno svjetla. Smanjeno osvjetljenje uzrokuje niži prirod korijena i šećera. U vrijeme intezivne tvorbe šećera dobro je da se izmjenjuje sunčano i oblačno vrijeme tj. tamna i svijetla faza fotosinteze pri čemu dolazi do tvorbe i deponiranja veće količine šećera u korijenu repe. Tijekom cijele vegetacije šećerna repa treba biti dobro opskrbljena vodom. Najveće potrebe za vodom su u vrijeme intezivnog porasta (kraj srpnja, početak kolovoza). Ekstremne suše tijekom sprnja i kolovoza mogu jako smanjiti prirod, pri čemu se lišće osuši , dolazi do pojave retrovegetacije(ponovnog porasta lisne mase) pa ako postoje mogućnosti za navodnjavnaje, potrebno je navodnjavati. Šećerna repa najbolje uspijeva pri umjerenoj vlažnosti zraka. Za određivanje trenutka navodnjavanja potrebno je znati vlažnost tla a tu nam može pomoći higrometar. Isto tako sadržaj šečera u korijenu šećerne repe možemo odrediti pomoću različitih refraktometra. Odgovaraju joj tla velike plodnosti, dubokog oraničnog sloja, dobrih vodopropusnih odnosa, dobre strukture, rahla, neutralne do slabo kisele reakcije (pH 6 – 7). Najbolji tipovi tla za uzgoj šećerne repe su černozem i njegovi varijeteti, aluvijalna tla i livadske crnice. U određivanju ph vrijednosti tla koristi se reflectolab, kao i za određivanje sadržaj hranjiva u tlu i biljci. Obrada i priprema tla za šećernu repu Nakon ranih predkultura odmah poslije žetve obavlja se plitko oranje na 10 cm dubine. Prema potrebi nakon oranja obavlja se tanjuranje, drljanje i valjanje. U prvoj polovici kolovoza obavlja se drugo oranje na 20 cm dubine. Krajem rujna i početkom listopada, obavlja se jesenje duboko oranje na dubini od 35 – 40 cm i tanjuranje. Predsjetvena priprema tla za šećernu repu počinje već u zimu zatvaranjem brazde. Ovo je naročito važno da bi se u proljeće izbjegli višekratni prohodi. Priprema tla pred samu sjetvu trebala bi biti sjetvospremačem koji će pripremiti rahli površinski sloj 2 - 3 cm ispod kojeg je nalazi zbijena posteljica oko 1 cm. Ovaj rahli sloj treba omogućiti lak klijanje i nicanje a zbijena posteljica dobar kontakt s tlom zbog vlage. Negativna posljedica tanjuranja je neujednačena sjetvena površina koja uzrokuje nejednoliko nicanje, a time otežanu zaštitu šećerne repe. Sjetva šećerne repe Sjeme šećerne repe u prirodnim uvjetima slabo klija i niče i računa se da od posijanog sjemena oko 30 % propada. Zato se posebna pažnja posvećuje proizvodnji i doradi sjemena. Sjeme se može dorađivati s omotačem (u omotač se ugrađuju zaštitna sredstva), bez omotača i pilirano. Pilirano sjeme treba upiti više vode u vrijeme klijanja, pa to u uvjetima suše predstavlja nedostatak. Sjeme s omotačem ima izjednačen oblik i veličini što omogućuje precizniju sjetvu. Šećerna repa sije se sijačicama u redove na međuredni razmak od 45 ili 50 cm. Razmak od sjemenke do sjemenke u redu iznosi 10 – 12 cm, a otimalna dubina sjetve je 2 – 3 cm. Sjeme se počinje sijati kada se tlo na dubini od 5 cm ugrije iznad 6 °C. Optimalan agrotehnički rok u Slavoniji je od sredine do kraja ožujka, a u sjevernozapadnoj Hrvatskoj zadnja dekada ožujka i početak travnja. Nekoliko je elemenata koji određuju kvalitetu sjetve: predsjetvena priprema tla, strojevi za sjetvu, vrijeme sjetve, dubina sjetve i sjetveni sklop, vlažnost tla, kvaliteta sjemena, izbor sorte, poljska klijavost. Plodored šećerne repe Uzgoj u plodoredu omogućuje dublju i intenzivniju obradu i obilniju gnojidbu svih površina na kojima se uzgaja šećerna repa. Plodored za šećernu repu iznosi 4 godine ili više. Najbolje pretkulture su joj zrnate mahunarke, rane okopavine i strne žitarice (kulture koje ranije napuštaju tlo). Za šećernu repu tlo se duboko i kvalitetno obrađuje, dobro gnoji, provodi se intenzivna njega, pa nakon repe tlo ostaje plodno i čisto od korova. Ako se pravodobno vadi, pod povoljnim uvjetima, repa je jako dobra predkultura za mnoge ratarske kulture. Gnojidba šećerne repe Planiranje gnojidbe treba obaviti prema analizi tla i planiranom prirodu, a korekcije u gnojidbi na temelju izgleda biljaka i analize biljnog tkiva. Na prosječno plodnim tlima trebalo bi osigurati oko : 160 kg/ha dušika 120 – 130 kg/ha fosfora 250 – 300 kg/ha kalija. Šećerna repa izvanredno dobro reagira na gnojidbu stajskim gnojem. Za osnovnu gnojidbu pogodne su formulacije mineralnih gnojiva koja sadrže mali postotak dušika, više fosfora i još više kalija. Utvrđivanje raspoložive količine hraniva u tlu je temelj za preporuku gnojidbe šećerne repe i primjenu gnojiva. Problem je složen, jer količine hranjiva gnojidbom i njihov omjer variraju ovisno o biljnoj vrsti, kultivaru, načinu uzgoja, stadiju razvoja i dinamici hranjiva u tlu. Kemijske analize tla pomažu u procjeni količine hranjiva koje biljka može usvojiti, a analize biljne tvar i koliko hranjiva biljke moraju u da bi postigle određeni prirod. Jedna tona prinosa iznosi iz tla: 3 - 6 kg N 1.5 - 2 kg P2O5 4 - 6 kg K2O Folijarna prihrana šećerne repe Za proizvodnju visokih prinosa dobre kvalitete korijena šećerne repe tlo, pored ostalog, treba imati dobre zalihe bora i magnezija, jer ih šećerna repa iznosi više nego druge kulture, i to: 300 - 500 g/ha B 60 - 80 kg/ha Mg Pri nedostatku bora nastaju morfološke anatomske i fiziološke promjene na biljkama šećerne repe. Takve biljke ostaju nerazvijene, izumiru začeci najmlađih listova, a na glavi i unutrašnjoj strani peteljke nastaju pukotine. U uvjetima nedostatka bora korijen repe ostaje nerazvijen, a sadržaj je šećera u njemu smanjen. Nedostatak magnezija u tlu također uzrokuje smanjenje prinosa i kvalitete korijena. Taj element, osim što je prijeko potreban za promet energije i rezervnih tvari, ulazi u sastav molekule klorofila. Zato se prvi simptomi nedostatka magnezija pokazuju u obliku ograničenih žutih područja na rubovima listova srednje dobi. Žuta područja šire se između žila i kroz nekoliko tjedana lišće postaje nekrotično.Da bi se osigurao optimalan rast i bogat urod dobre kvalitete plodova, potrebno je posvetiti veliku pažnju gnojidbi poljoprivrednih kultura. Najvažnija radnja intenzivnog uzgoja, po ocjeni većine stručnjaka i iskusnih proizvođača, upravo je izbalansirana gnojidba. Idealno bi bilo kad bi se količina i vrsta gnojiva mogla utvrditi na temelju redovitih godišnjih analiza tla i lista, visine uroda, opće kondicije biljke te postojećih klimatskih uvjeta. Međutim, budući nam nisu uvijek dostupni svi ovi parametri, potrebno je biti vrlo aktivan i stručan kako bi iz raspoloživih podataka, zapažanja i iskustva utvrdili vrstu i količinu gnojiva.Jedna tona krumpira iznosi iz tla: 4 kg/ha N 4,3 kg/ha P2O5 7,4 kg/ha K2O Prema tome u toku vegetacije krumpira iznošeno je: 140 kg N 150,5 kg P2O5 259 kg K2O Nakon vađenja krumpira obavljena je analiza tla pri čemu je utvrđen slijedeći sadržaj hranjiva: 10,5 mg/ha N 8 mg/ha P2O5 9 mg/ha K2O Za slijedeću vegetaciju šečerne repe i prinos korijena od 50 t/ha gnojidbom treba osigurati: 150 kg/ha N 130 kg/ha P2O5 220 kg/ha K2O Vađenje šećerne repe Vadi se u tehnološkoj zriobi. Vrijeme početka vađenja određuju stručnjaci šećerane na temelju provjere zrelosti šećerne repe. Može se vaditi ručno vilama, plugom, linijama za vađenje (sjekač glava, vadilica, utovarivač) i kombajnima. Strojeve treba dobro podesiti da pravilno režu glave i ne oštećuju korijen. Šećerna repa vadi se u tehnološkoj zriobi u periodu od sredine rujna do sredine studenoga. Prilikom vađenja treba obratiti pažnju na sljedeće elemente: kombajn za vađenje ne smije ostavljati puno nepovađenog korijena šećerne repe, na korijenu ne smije biti puno zemlje, kombajn treba pravilno obrezivati lišće i glave šećerne repe. Preporuka je da se rokovi vađenja šećerne repe pomaknu što je više moguće kasnije i tako produži vegetacija repe te da se u ranim rokovima vadi repa oštećenoga lišća, kao i da se za kasnije rokove vrši dodatno tretiranje fungicidima.. Jesenski porast zavisi o očuvanosti lista. Bez zaštite od uzročnika bolesti Cercospora beticola, produženje vegetacije ne dovodi do povećanja sadržaja šećera, niti iskorištenja šećera, već, naprotiv, dolazi do pad digestije i iskorištenja šećera. Korijen repe treba odmah pokupiti s njive i odvesti u šećeranu na preradu jer svako zadržavanje dovodi do gubitka. Ako se izvađena repa ne može odmah otpremiti treba ju slagati na depoe u prizme da bi se gubici što više smanjili.Vađenjem iz tla korijen prekida svoj rast i razvoj čime prestaje nakupljanje šećera. Odsijecanjem glave korijena korijen i dalje diše, a odvija se i procese sagorijevanja saharoze prisutnošću kisika iz zraka. Sam intenzitet ovih pojava ovisi ponajprije o temperaturi. Pri 0 °C je dnevni gubitak šećera mali svega 0,006 % a pri 12 °C gubitak je 0,019%. Daljnjim porastom temperature i povećavanjem broja dana prije prerade povećava se gubitak. Prvih 5 – 6 dana korijen intenzivno diše jer proživljava „fiziološki šok“ prilikom odsijecanja glave, stvarajući zaštitnu epidermu na novo stvorenoj površini korijena. Ako je korijen vađen ranije ovi su procesi još intenzivniji. Dolazi i do naglog isparavanja vode iz korijena te nakon nekog vremena korijen uvene. Već gubitkom vode od 25% (repa ima 75% vode) dođe do uvenuća korijena. Zbog navedenog bitno je odabrati pravi trenutak za vađenje. Kad se korijen ne može izravno voziti u tvornicu tada se čuva u polju ali samo na kraće vrijeme. Slaže se u veće ili manje hrpe sa bazom 2-2,5 m u visinu 1,5 m a dužina proizvoljna. Mjesto se može posipati vapnenim prahom (20 kg/100 m2) Ako očekujemo jako hladno vrijeme može se bočne strane pokriti slojem zemlje 15-20 cm a za zaštitu od mraza može se gornji sloj pokriti kukuruzovinom. Važno je da mjesto na kojem se locira odlagalište repe bude u blizini tvrdih putova i na povišenom mjestu radi otjecanja oborina. Temperatura unutar hrpe ne bi smjela biti viša od 5°C, niti niža od 0°C. Ako korijen stoji duže odvođenje suviše topline može se odraditi takozvanim ventilatorima koji se smještaju u sredinu hrpe građenih od dasaka ili metalnih cijevi sa perforacijama. Čuvanje korijena u šećerni je različito, jer se slažu bitno veće prizme i do 10 m visine a poželjno je da imaju i ugrađene ventilatore koji su zaduženi za prozračivanje. Ipak neminovan je gubitak na težini korijena. Osim gubitaka od povišene temperature dolazi i do gubitaka uslijed djelovanja mikroorganizama koji mogu biti u vidu mokre truleži, suhe truleži i razvoj pljesni. Treba poduzimati adekvatne mjere u svrhu suzbijanja ovih bolesti. Repa se može čuvati i tokom čitave zime u trapovima ali to je zanimljivo uglavnom kod uzgoja sjemenske repe kada se korijen repe čuva tokom zime da bi se mogao ponovo posaditi u proljeće i tako dobiti sjeme u idućoj godini.

BAZA ZNANJA
DODATNE POGODNOSTI ZA REGISTROVANE ČLANOVE I SARADNIKE
© 2016. moja-farma.com, Sva prava zadržana