Pri samom pomenu na bolesti kod tovne teladi glavni fokus je usmeren na tri bolesti: dijareja (proliv), upale pluća i bolesti pupka. Da bi se izbegla mogućnost pojave ovih bolesti u zapatima ili smanjila njihova incidenca, neophodno je da svi farmeri budu upoznati sa odgovarajućim preventivnim merama.
Prolivi kod teladi predstavljaju najveći i najuobičajniji problem u prvih četiri nedelje života. Pored infektivnih uzročnika proliva (virusi, bakterije i paraziti) greške u držanju i načinu ishrane imaju ključnu ulogu u izbijanju ove bolesti. U ovim situacijama veoma važnu ulogu igra jačanje imuniteta teladi i poboljšavanje higijene u objektima kako bi se smanjila koncentracija infektivnih uzročnika. Treba navesti i to da je za jačanje imuniteta teladi vrlo bitna zadnja trećina graviditeta. U ovom periodu telad intenzivno rastu i veoma je bitno adekvatno snabdevanje majke vitaminima i mineralima, pa je primena premiksa u fazi zasušenja nasušna potreba.
Glavni problem kod ovih proliva je gubitak tečnosti i elektrolita koji brzo dovode do acidoza (zakišeljavane organizma) i poremećaja metabolizma. Zato je veoma važno što pre prepoznati znakove bolesti. Sve dok je stolica retka i beličaste do žute boje, razlog pomenutog poremećaja je dijetetske prirode. Ali ako tele izgubi apetit, ne pije mleko, ima povišenu temperaturu i eventualno prisustvo krvi u izmetu, uzročnik proliva je infektivne prirode. Prvi znakovi bolesti su smanjeni apetit i napet stomak. Životinje izgledaju iscrpljeno. Telad mogu izgubiti i do 7 litara tečnosti u jednom danu. Životinje leže, ne ustaju i apatične su. Kao posledica gubitka tečnosti dolazi do poremećaja u radu srca i krvotoka i brzog uginuća.Zbog toga je vrlo važno što pre uočiti prve znake bolesti i pristupiti adekvatnim merama. Najvažnije je nadoknaditi gubitak tečnosti i elektrolita, stabilisati acidobaznu ravnotežu u organizmu i obezbediti brzi izvor energije, što se postiže specijalizovanim rastvorima (Rehidravit). U slučaju prisustva infektivnih uzročnika bitna je aplikacija antibiotika.
Pored proliva poremećaj disajnog trakta predstavljaju najčešći uzrok uginuća tovne teladi. Pri tome goveđi grip predstavlja još uvek ekonpmski najznačajniji poremećaj disajnih puteva teladi. Ova bolest je multifaktorijalne prirode. To znači da uzročnik bolesti ne može sam izazvati bolest. Gotovo tek kada je imunisistem životinje oslabljen dolazi do izbijanja bolesti. Virusi i bakterije igraju značajnu ulogu pri čemu virusni uzročnici slabe imunitet životinje, što omogućava lakše dejstvo bakterija.
Tipični simptomi su povišena temperatura, bistar iscedak iz nosa ili iz oka, i ubrzano disanje. Apetit obično nije značajno smanjen. U ovo fazi bolesti je moguće spontano izlečenje.
Sa povećanim udelom bakterija tj. njihovim razmnožavanjem u daljem toku bolesti iscedak iz nosa postaje gušći i sa primesama gnoja, pojačava se kašalj, životinja gubi apetit. U ovoj fazi bolesti dolazi do ozbiljnih oštećenja plućnog tkiva i formiranja apcesa, pri čemu potpuno izlečenje bolesti nije moguće.To znači da lečenje životinje mora da počne na vreme tj. u ranoj fazi bolesti. Pri tome je vrlo bvažan adekvatan izbor antibiotika, njihova doza i dužina trajanja lečenja.
Treće mesto na lestvici najčešćih bolesti teladi zauzimaju bolesti pupka. Pri tome je vrlo bitno napraviti razliku između upalnih procesa i pupčane kile. Upalni procesi pupka nastaju kao posledica bakterijskih infekcija koje se dešavaju kratko nakon rođenja. Naročito su podložne životinje koje se nalaze u lošim higijenskim uslovima i kod kojih je loša obrada pupka nakon rođenja. Kao i kod svih ostalih patoloških stanja vrlo je bitno adekvatno i pravovremeno snabdevanje teladi kolostrumom kao izvorom imunoglobulina. Obolele životinje imaju oslabljen apetit i uzimaju manje mleka, imaju povišenu temperaturu, napet stomak i loše opšte stanje. Ključ svega je obezbediti adekvatne higijenske uslove teladima i ojačati njihov imunitet.
Kod junadi u tovu najčešći poremećaj koji se dešava je acidoza buraga koja se javlaja kao posledica manjka strukturnih vlakana i viška skroba u obroku. Sve to dovodi do oštećenja sluzokože buraga i prodora bakterija u krvotok i njihovog širena po celom organizmu. Kao posledica toga dolazi do pojave apcesa u jetri i oštećenja pluća. Sa druge strane dolazi do poremećaja mikroflore i sinteze supstanci koje izazivaju suženje krvnih sudova i lošije cirkulacije na periferiji tela što izaziva upalne procese na papcima i pojavu hromosti, nekroze vrhova repova i crvenila na mošnicama. Sve ovo dovodi do poremećaja u razvoju životinja i ozbiljnih ekonomskih gubitaka.